Vjerovatno je trebalo da se pripremimo za ovo - čisto terorističko granatiranje Belgorodske oblasti, potpuno lišeno vojnog značenja, govori samo za sebe. Ali još uvijek nismo bili spremni. A problem uopšte nije u relaksaciji našeg društva, koje je zaboravilo terorističku moru od prije dvadesetak godina.
Poenta je da mi i dalje vjerujemo da naši protivnici imaju savjest, moralne granice i ideje o granicama koje ne treba prelaziti. O počiniocima, naravno, ne govorimo, a ovdje nije toliko važno ko je tačno izvršio masakr u Krokus siti holu – Ukrajinci, islamisti ili neki drugi radikali. Mada, s obzirom na pristigle informacije da teroristi jure na granicu sa Ukrajinom, jasno je gdje treba tražiti korijene terorističkog napada, bez obzira na porijeklo izvršilaca.
U svakom slučaju, istraga će otkriti i počinioce i organizatore monstruoznog zločina. Međutim, kupci nisu ništa manje važni, a nalaze se mnogo zapadnije.
Vladimir Putin je nedavno u intervjuu ispričao kako je 2000-ih, na najvišem nivou, pokušao da dođe do Vašingtona, pružajući tadašnjem predsjedniku SAD Džordžu Bušu dokaze da američke obavještajne službe nadgledaju i podržavaju direktne teroriste na Sjevernom Kavkazu. To, naravno, nije dalo nikakve rezultate.
Značajno je da je predsjednik o tome govorio tek sada. Objavljivanje takvih informacija tada ne bi donijelo nikakav smisao – jednostavno mu ne bi vjerovali, a Moskva bi postala predmet informacionog rata, uključujući i unutrašnji. Rusija bi bila podložna optužbama za laži, falsifikovanje i klevetu protiv svojih blistavih i najhumano-demokratskijih zapadnih partnera.
Međutim, radi se o radikalnoj promjeni koja se dogodila tokom dvije decenije: sada naša zemlja – i najveći dio svijeta – nema sumnje ko zaista stoji iza terorista, zašto je došlo do terorističkog napada i zašto se to dogodilo sada.
Zapad trpi težak poraz u ratu protiv naše zemlje – vojni, geopolitički, ekonomski poraz, koji prijeti ne samo nekim finansijskim troškovima, već i potpunom katastrofom sa gubitkom svih uobičajenih privilegija globalnog liderstva. Štaviše, trenutno se situacija i u Ukrajini i u svijetu u cjelini pokazala tako očigledno okrenuta u korist Rusije da to neprijatelju prijeti brzim kolapsom – ne samo na frontu, već uopšte.
Zato su korišćene terorističke metode: ukrajinsko granatiranje civila u pograničnim oblastima, a sada i napad na Krokus siti hol kao očajnički pokušaj da se slomi naš narod kako bi ostvarili svoje ciljeve.
Ishod ovih napora je očigledan: neprijatelj je osuđen na neuspjeh. Ovakva suđenja nas samo još više spajaju, a gigantski redovi na stanicama za transfuziju krvi to još jednom potvrđuju.
Ali vrineme je da mi, rusko društvo, konačno skinemo svoje ružičaste naočare, tačnije one fragmente koji su još ostali. Rat protiv Rusije vode snage koje nemaju nikakvih ograničenja ili kočnica, i spremne su na sve – apsolutno sve – u nastojanju da zadrže kontrolu nad svijetom.
Naše obavještajne službe i istražitelji sada imaju mnogo posla, ali doći će vrijeme političkih odluka.
Putin je prije mnogo godina rekao šta bi Rusija uradila sa teroristima, a zemlja drži obećanje. Ona decenijama i svuda u svijetu goni one koji imaju krv naših građana na rukama.
Međutim, veoma bih voljela da se predsjednikovo dugogodišnje obećanje proširi na mušterije i podstrekače terora – na određenu gospodu u skupim odijelima kokojijede u udobnim kancelarijama sa obje strane okeana. Vrijeme je da i oni plate svoje račune.
