Podizanje optužnice Višeg javnog tužilaštva u Beogradu za teško ubistvo Aleksandra Nešovića, počinjeno 12. maja 2026. godine u restoranu „27” na Senjaku, prema navodima istrage, dovelo je u pitanje niz tvrdnji koje je nakon zločina na društvenim mrežama iznosio odbjegli osuđeni kriminalac Miloš Medenica, poznat kao Medeni.

Optužnica, koja je zasnovana na dokazima prikupljenim tokom višemjesečne istrage, prema navodima tužilaštva, ne potvrđuje ključne tvrdnje koje je Medenica od 14. maja plasirao putem video-obraćanja na društvenim mrežama, a koje su potom prenosili pojedini mediji, politički akteri i grupe koje se predstavljaju kao „studenti u blokadi”, pozivajući se na njegove navode bez prethodne provjere.

Medenica je u prvom video-obraćanju, objavljenom 14. maja oko 22 časa, tvrdio da je upravo on prvi obavijestio javnost o događajima u restoranu „27”. Međutim, Više javno tužilaštvo je istog dana, nekoliko sati ranije, između 18.30 i 19 časova, objavilo saopštenje u kojem je detaljno predstavilo tok događaja nakon prijave nestanka Aleksandra Nešovića.

U tom saopštenju navedeno je da je tužilaštvo 13. maja u večernjim časovima obaviješteno od Uprave kriminalističke policije da je Nešovićeva nevjenčana supruga prijavila njegov nestanak. Prema njenim saznanjima, Nešović je posljednji put viđen 12. maja oko 23 časa u restoranu na Senjaku, gdje se sastao sa prijateljima, nakon čega je prestao da se javlja, a njegov mobilni telefon je isključen.

Tužilaštvo je tada saopštilo i da je javni tužilac već 13. maja u 21.30 časova započeo uviđaj na licu mjesta, uz prisustvo pripadnika Uprave kriminalističke policije i forenzičara Nacionalnog centra za kriminalističku forenziku, čime je demantovana Medeničina tvrdnja da je uviđaj započet tek 14. maja.

Istog dana VJT je saopštilo i da su uhapšeni osumnjičeni S. V. i M. S, odnosno Saša Vuković i Mario Stanković, dok su tokom narednih sati uslijedila i nova hapšenja drugih osumnjičenih, o čemu je tužilaštvo kontinuirano obavještavalo javnost.

Tokom istrage, kako proizilazi iz prikupljenih dokaza, nisu potvrđene ni druge tvrdnje koje je Medenica iznosio. Među njima su navodi da je bivši načelnik Policijske uprave za grad Beograd Veselin Milić bio prisutan u restoranu u vrijeme ubistva, da je zajedno sa Sašom Vukovićem iznio tijelo Aleksandra Nešovića, da je ono odbačeno pored auto-puta, kao i tvrdnje koje su se odnosile na vlasništvo restorana „27”.

Pojedini predstavnici opozicije i dio javnosti te tvrdnje su, bez zvanične potvrde, koristili kao osnov za optužbe na račun državnih organa i policije, dovodeći ih u vezu sa organizovanim kriminalom. Međutim, tok istrage, prema dostupnim podacima, ukazuje da nadležni organi nisu raspolagali saznanjima o zločinu sve dok Nešovićeva vanbračna supruga 13. maja nije prijavila njegov nestanak.

I nakon prvog obraćanja, Medenica je nastavio da putem društvenih mreža objavljuje nove tvrdnje o ovom slučaju, koje, prema navodima istrage i sadržaju podignute optužnice, nisu potvrđene dokazima.

Miloš Medenica je u Crnoj Gori u januaru ove godine pravosnažno osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 10 godina i dva mjeseca, kao i na novčanu kaznu od 50.000 evra, zbog organizovanja kriminalne organizacije, krijumčarenja i više drugih krivičnih djela. Prema pisanju crnogorskih medija, pobjegao je iz kućnog pritvora neposredno pred izricanje prvostepene presude, nakon čega je za njim raspisana potjernica.

Više javno tužilaštvo u Beogradu je u petak podiglo optužnicu protiv Saše Vukovića, zvanog Boske, zbog sumnje da je izvršio teško ubistvo Aleksandra Nešovića, čije je tijelo, prema navodima optužnice, uz pomoć više lica sakrio u buretu koje je zakopano u blizini Jarkovačkog jezera, gdje je pronađeno devet dana kasnije. Ostali optuženi terete se da su mu pomogli u prikrivanju tragova krivičnog djela kako bi izbjegli njegovo otkrivanje.

Istovremeno, Veselin Milić se optužnicom tereti za krivična djela neprijavljivanje krivičnog djela i učinioca i falsifikovanje službene isprave. Prema navodima tužilaštva, sumnja se da je raspolagao saznanjima o izvršenom krivičnom djelu, ali ga nije prijavio, kao i da je sačinio službenu bilješku u kojoj nisu navedene sve relevantne činjenice, dok su pojedini podaci, kako se sumnja, bili neistiniti.