BEOGRAD – Nekoliko mjeseci prije pada nadstrešnice na novosadskoj Željezničkoj stanici i protesta koji su nakon tragedije prerasli u blokade fakulteta i pokušaj sveobuhvatne političke destabilizacije Srbije, na Filozofskom fakultetu u Beogradu snimljen je intervju u kojem su pred hrvatskom javnošću napadnuti državna politika sjećanja, nacionalno obrazovanje i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić zato što govori o srpskim žrtvama u „Oluji” i braniocima Košara.
Razgovor hrvatskog novinara Ladislava Tomičića sa istoričarkom i profesorkom Filozofskog fakulteta Dubravkom Stojanović objavljen je 2. aprila 2024. godine, sedam mjeseci prije tragedije u Novom Sadu 1. novembra iste godine, koja je potom postala povod za proteste, studentske blokade i političku kampanju usmjerenu protiv vlasti u Srbiji.
Posmatran iz perspektive kasnijih događaja, ovaj intervju pokazuje da su mnogo prije blokada u dijelu akademske i medijske javnosti već bile prisutne gotovo istovjetne političke poruke: osporavanje nacionalnog karaktera obrazovanja, predstavljanje srpske politike sjećanja kao državne manipulacije i optuživanje vlasti da od građana stvara podanike.
Tomičić je na početku razgovora zahvalio Stojanovićevoj što je hrvatsku medijsku ekipu primila na Filozofskom fakultetu.
„Čast mi je imati vas za gošću i hvala vam što ste nas primili na Filozofskom fakultetu u Beogradu”, rekao je Tomičić.
„Dobro došli ste, čast je moja”, odgovorila je Stojanovićeva.
Razgovor je potom usmjeren na tvrdnju hrvatskog novinara da se istorija u Srbiji ne izučava kao obrazovni predmet, već kao identitetski program.
Stojanovićeva je navela da su istorija, srpski jezik, geografija i muzička kultura u dokumentima Ministarstva prosvjete označeni kao identitetski predmeti, da bi zatim iznijela zaključak da takvi predmeti, po njenom tumačenju, sigurno nisu nauke.
„To nisu predmeti koji razvijaju kritičku misao, koji stvaraju demokratske građane. To su predmeti koji imaju zadatak da vas stave u tor vaše nacije i da vam kažu kakav treba da bude vaš identitet. Ja ne razumijem drugačije tu poruku”, rekla je Stojanovićeva.
Time su izučavanje srpskog jezika, nacionalne istorije i geografije, kao i njihova uloga u očuvanju kulturnog i nacionalnog identiteta, predstavljeni gotovo kao sredstvo političke kontrole. Nacionalni identitet opisan je rječnikom tora, dok je obrazovni sistem Srbije posredno prikazan kao mehanizam za proizvodnju poslušnosti.
Na Tomičićevo pitanje da li je cilj da se stvori idealni građanin po želji vlasti, Stojanovićeva je odgovorila još oštrije:
„Ne, ne građanina, da stvore idealnog podanika.”
„Ja sam htio biti pristojan”, dodao je hrvatski novinar.
„Nema potrebe”, uzvratila je Stojanovićeva.
Najsporniji dio razgovora uslijedio je kada je Stojanovićeva napala predsjednika Srbije zbog toga što u javnosti govori o progonu Srba u hrvatskoj zločinačkoj operaciji „Oluja” i stradanju branilaca na Košarama.
„Vučić, naravno, ne postavlja pitanja odgovornosti Srbije, ali Vučić izvlači ‘Oluju’ i bitku na Košarama. Dakle, ponovo srpske žrtve. I od njih pravi cijelu priču o ratovima devedesetih”, rekla je ona.
Posebno joj je zasmetalo to što su o srpskom stradanju i odbrani zemlje snimljeni filmovi i serije i što Srbija obilježava dane posvećene žrtvama i poginulim borcima.
„Snimljen je film ‘Oluja’, snimljen je film ‘Košare’, televizijske serije. Ti dani se obilježavaju. I sad on čitave jugoslovenske ratove svodi samo na ta dva događaja, gdje opet srpska strana izgleda isključivo kao žrtva”, navela je Stojanovićeva.
Ovakvom konstrukcijom obilježavanje stradanja srpskog naroda praktično se predstavlja kao politički problem. Činjenica da Srbija poslije godina prećutkivanja snima filmove o „Oluji” i Košarama i čuva uspomenu na prognane civile i poginule vojnike tumači se kao navodna reinterpretacija istorije, umjesto kao pravo jednog naroda da govori o sopstvenim žrtvama.
Posebnu težinu ima to što su takve poruke upućene iz Beograda, sa državnog fakulteta, u razgovoru sa medijem iz Hrvatske, zemlje u kojoj se operacija „Oluja” i dalje obilježava kao državni praznik i vojna pobjeda, dok Srbija početkom avgusta odaje poštu ubijenim i prognanim Srbima.
Intervju je vođen mjesecima prije nego što su, nakon pada nadstrešnice, fakulteti postali središta blokada i političkog pritiska na državu. Zato ovaj razgovor danas dobija dodatni politički značaj i pokazuje da se ideološka podloga kasnijih protesta nije pojavila preko noći, već da su teze o Srbiji kao nacionalističkom i nedemokratskom društvu, Vučiću kao tvorcu podanika i srpskim žrtvama kao instrumentu propagande bile javno plasirane mnogo ranije.
Suština skandala nije u tome što su sagovornici iznijeli kritičke stavove, na šta imaju pravo, već u poruci da je problem kada Srbija pamti „Oluju”, govori o Košarama i svoju djecu uči nacionalnoj istoriji. Takva poruka, izgovorena na Filozofskom fakultetu u Beogradu pred hrvatskim medijem, prevazilazi okvire rasprave o nastavnim programima i direktno zadire u pravo srpskog naroda na istinu, sjećanje i sopstveni identitet.
Komentari (0)