Predsjednik Izvršnog odbora Nove srpske demokratije Jovan Vučurović još jednom je pokazao da u crnogorskoj politici nije neophodno biti član neke stranke da biste govorili u njeno ime – dovoljno je samopouzdanje i televizijski studio. Tako je, gostujući u emisiji „Minula nedjelja“ na Televiziji Aplus, Vučurović nastupio gotovo kao neformalni portparol Pokret Evropa sad, uvjeravajući javnost da će taj pokret „sasvim sigurno“ podržati inicijative Demokratske narodne partije – ako ne sada, onda kad za to dođe „pogodniji politički trenutak“.

Prostora za strpljenje, razumijevanje i odlaganje, po svemu sudeći, ima napretek, baš kao i za optimističke prognoze koje ne obavezuju nikoga – osim, naravno, onih u čije ime se govori. Vučurović je pritom velikodušno poručio da NSD nema namjeru da bilo koga „ograničava“, ali je uzgred sugerisao da bi sa politikom ucjena „valjalo da se prekine“, što je zvučalo kao pomirljiv apel za stabilnost vlasti – i njen nesmetan kontinuitet.

Podsjetimo, na prošloj sjednici Vlade nije bilo ni govora o prijedlozima koje je Demokratska narodna partija najavila – od ustavnih izmjena u dijelu identitetskih pitanja, kao što su srpski jezik i trobojka, do zakona o dvojnom državljanstvu. Ipak, Vučurović je uvjeren da će podrška stići, jer politika, kako izgleda, nije stvar sadržaja i rokova, već strpljivog čekanja da se zvijezde poklope.

Poseban dio nastupa bio je rezervisan za borbu protiv nevidljivog neprijatelja. Vučurović je upozorio da se u javnosti „namerno ubacuje crv sumnje“ između NSD-a i DNP-a, a za tu operaciju optužio je i medije u Srbiji i u Crnoj Gori – bez navođenja imena, naravno, jer anonimna prijetnja uvijek zvuči ozbiljnije. Ti isti mediji, prema njegovim riječima, pokušavaju da Milana Kneževića predstave kao jedinog autentičnog predstavnika srpskog naroda u Crnoj Gori, što je, po svemu sudeći, nedopustivo podsjećanje na činjenicu da unutar koalicije postoji više ambicija nego što ima prostora.

Ipak, uprkos medijskim zavjerama bez potpisa i prognozama o skorom padu Vlade, Vučurović uvjerava da parlamentarna većina funkcioniše „veoma dobro“ i da niko nema snagu da je obori, „a naročito ne DPS, koji je na istorijskom minimumu“. Da je politički optimizam mjerljiv resurs, Crna Gora bi, po svemu sudeći, već bila članica Evropske unije.

Kruna nastupa bila je vizija buduće vlasti nakon ulaska Crne Gore u EU, koju bi, prema Vučurovićevom scenariju, činili koalicija „Za budućnost Crne Gore“, Pokret Evropa sad, Demokrate, albanske stranke i Bošnjačka stranka, uz nadu da će i DNP ostati dio „pobjedničke ekipe“ 2027. godine. Ko će tu viziju potpisati, a ko samo slušati, za sada ostaje otvoreno pitanje.

Na kraju, Vučurović je ponovio da je NSD, po njegovom uvjerenju, jedina legitimna stranka koja predstavlja srpski narod u Crnoj Gori i da su identitetska pitanja pokrenuli još prije dvije decenije. Podrška svim inicijativama DNP-a, kaže, ne dolazi iz političke nužde, već iz „uvažavanja realnosti“ – one iste realnosti u kojoj se, izgleda, najlakše govori u tuđe ime i najteže imenuju sopstveni problemi.