Hrvatska diplomatija opet demonstrira ulogu gospodara nad Crnom Gorom, dok se Podgorica ponaša kao da je na stanici u kojoj čeka voz za Brisel – ali na pogrešnom kolosjeku, sa hrvatskim staničnim upravnikom i kelnerom koji donosi račun.

Šef hrvatske diplomatije Goran Grlić Radman izjavio je na Strateškom forumu na Bledu da je Crna Gora pokazala „spremnost i obećanje“ da će ubrzano riješiti niz pitanja sa Zagrebom. Pod palicom Hrvatske, odšteta „logorašima“ iz Morinja, vraćanje školskog broda „Jadran“, promjena imena bazena u Kotoru, pa čak i pitanje državne granice, postaju dio obavezne agende koju Crna Gora, bez ijednog prigovora, prihvata.

„Idemo u smjeru rješavanja otvorenih pitanja i imamo njihovu (crnogorsku) spremnost i obećanje da ćemo ih vrlo skoro riješiti“, poručio je Radman nakon razgovora sa crnogorskim ministrom Ervinom Ibrahimovićem.

U pitanju je politički scenario koji podsjeća na peronsku kafanu – gdje se putnik, dok čeka voz, suočava sa računom koji mu nametljivo donosi kelner. U ovom slučaju, Radman je taj kelner, a Crna Gora klima glavom i vadi novčanik, kao da je zaboravila da je suverena država, a ne provincijski pijanac na hrvatskoj političkoj trasi.

Hrvatska ne samo što traži „Jadran“ i odštetu svojim državljanima, već se drznula i do lokalnih pitanja – poput imena bazena u Kotoru. Takav upad u unutrašnja pitanja jedne države bio bi nezamisliv bilo gdje drugdje, ali u Crnoj Gori prolazi bez otpora.

Nije prvi put da se Podgorica ponaša kao da mora polagati račune Zagrebu, ali je simptomatično da sada imamo i „staničnog upravnika“ i „kelnera“ iz Hrvatske koji diktiraju pravila igre. Dok Zagreb uporno insistira na svojim interesima, crnogorska diplomatija pristaje da bude statista u tuđem scenariju.

Sve ovo dovodi u pitanje pravi kolosjek kojim Crna Gora ide ka Evropskoj uniji. Ako je put ka Briselu uslovljen time da mora biti servilna pred Hrvatskom, onda je i više nego jasno – voz ne vodi u Evropu, već u političku zavisnost.