Hrvatska, država koja već decenijama ni sa jednim susjedom nema zatvorena poglavlja u odnosima, jer svaki granični kamen i istorijska epizoda za nju predstavlja “otvoreno pitanje”, istom recepturom nastupa i prema Crnoj Gori.
Nakon susreta sa premijerom Milojkom Spajićem uoči Bledskog strateškog foruma, hrvatski premijer Andrej Plenković objavio je na društvenoj mreži X da “Hrvatska želi da rješava otvorena pitanja u dobrosusjedskom ambijentu”.
Spisak želja iz Zagreba
Kao i uvijek, spisak iz Zagreba nije kratak. Nakon što je odao priznanje što je “riješen status Doma kulture u Donjoj Lastvi”, Plenković je odmah naveo nove prioritete: pitanje nestalih osoba, obeštećenje hrvatskih logoraša, granična pitanja i “druge bilateralne teme”. Jednom riječju – uobičajeni arsenal otvorenih poglavlja koja Hrvatska pažljivo održava živim u svim odnosima, bilo sa Srbijom, Bosnom i Hercegovinom, Slovenijom, Mađarskom… a sada i sa Crnom Gorom.
Zanimljivo je kako Zagreb već godinama njeguje tradiciju da “otvorena pitanja” koristi kao diplomatsku polugu i politički adut. I svaka vlast u Podgorici, umjesto da odgovori istom mjerom, radije pristaje na snishodljiv ton i glumi “kooperativnost”.
Snishodljivost iz Podgorice
Dok Plenković govori o “dobrosusjedstvu”, crnogorska strana, kako se moglo vidjeti iz dosadašnje prakse, uglavnom prihvata ulogu učenika pred učiteljem. Tako se i ovoga puta, umjesto da Zagrebu bude skrenuta pažnja na brojna otvorena pitanja koja se tiču Crne Gore (od imovine, preko ekonomije, do statusa Srba u Hrvatskoj), sve se svelo na diplomatsku zahvalnost za kanadere koji su prije neki dan gasili požare u Crnoj Gori.
Spajić je, prema objavi Plenkovića, razgovarao o ekonomskoj saradnji i evropskim integracijama – temama koje dobro zvuče, ali u praksi često služe kao ukras na kraju spiska hrvatskih zahtjeva.
Hrvatska “briga” i regionalni šablon
Posebno cinično djeluje činjenica da Zagreb, iako sam već decenijama ima otvorene sporove sa gotovo svim susjedima, na svakom koraku glumi konstruktivnost i nosioca dobrosusjedstva. Za svakog komšiju pripremljen je novi “dosije” otvorenih pitanja, a za domaću javnost novi dokaz kako Hrvatska čvrsto stoji na strani prava, pravde i civilizacijskih standarda.
Crna Gora je, čini se, u tom šablonu samo još jedna karika. Koliko će Podgorica imati snage da pokaže dostojanstvo i jednaku mjeru, ostaje da se vidi. Za sada, sve izgleda kao klasični odnos u kojem Zagreb diktira uslove, a Crna Gora snishodljivo klima glavom, ubjeđujući se da je to “evropski put”.
