Potpredsjednik Vlade Crne Gore i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj izazvao je novu buru u javnosti nakon povratka iz Sjedinjenih Američkih Država, gdje je sredinom jula boravio u, kako se navodi, „privatnoj posjeti“. Međutim, ono što se u prvom trenutku predstavljalo kao neformalni susreti i neobavezni razgovori, sada poprima znatno ozbiljniju dimenziju.

Naime, Đeljošaj je po povratku iz Vašingtona na više sjednica Vlade došao sa značkom američke zastave na reveru sakoa, što je izazvalo komentare i nedoumice među članovima kabineta, ali i širu javnost. Ovakva praksa, potpuno netipična za državne funkcionere, dovela je do opravdanih pitanja, da li je ovo simbolična izjava lojalnosti ili politička provokacija?

Sama Đeljošajeva posjeta SAD-u izazvala je kontroverze jer o njoj nije bio obaviješten ni premijer Milojko Spajić, niti je u Generalnom sekretarijatu Vlade postojala zvanična platforma za tu posjetu. Zvaničnici Vlade su se ogradili tvrdeći da je u pitanju „privatna aktivnost“, bez ikakvih službenih troškova i mandata.

Ipak, Đeljošaj se u Americi sastao sa izuzetno visokim zvaničnicima, uključujući predstavnike FBI-ja i bivšeg specijalnog izaslanika SAD-a za Balkan Ričarda Grenela. Bez obzira na formalnu etiketu „privatne posjete“, suština tih razgovora i susreta je politička i nosi dalekosežne implikacije.

Najveću pažnju javnosti, ipak, izaziva Đeljošajeva odluka da, nakon povratka iz SAD-a, na sjednicama Vlade Crne Gore nosi značku američke zastave, i to u institucionalnom kontekstu. Za mnoge ovo nije bezazlen gest, već otvorena demonstracija pripadnosti ili lojalnosti, u njegovom slučaju, trećoj državi je rrado ističe i albanske simbole, što je nedopustivo za čovjeka koji obavlja jednu od najviših funkcija u izvršnoj vlasti Crne Gore.

Postavlja se pitanje – da li je Crna Gora nezavisna država sa svojim obilježjima i simbolima, ili pozornica za projektovanje tuđih uticaja i poruka? Koja je poruka koju potpredsjednik želi da pošalje svojim kolegama – da je u kontaktu sa moćnim zaštitnicima, da uživa podršku nekih ambasada, ili da Vlada u kojoj sjedi nije dovoljno važna da zasluži lojalnost njenih članova?

Ono što dodatno zabrinjava jeste muk iz kabineta premijera i nadležnih institucija. Niko se ne oglašava povodom toga što visoki državni zvaničnik u zvaničnom kapacitetu na sjednicama nosi simbole druge države. U mnogim drugim zemljama takav gest bio bi predmet istrage, javne osude ili bar institucionalne reakcije. A možemo da zamislimo kakve bi reakcije bile da je neki drugi član Vlade crne Gore iz redova srpskog korpusa istakao neko trobojno srpsko obilježje.

Ovakvim gestovima podriva se institucionalni autoritet Vlade i simbolički umanjuje državni suverenitet. Značka na reveru Nika Đeljošaja nosi poruku u kontekstu međunarodne politike.

Ukoliko jedan potpredsjednik može bez sankcija da na takav način istupa, postavlja se pitanje kakvu poruku šalje toj istoj Vladi u kojoj sjedi, ali i građanima koji očekuju od svojih zvaničnika da zastupaju interese Crne Gore.

Nik Đeljošaj je svakako slobodan građanin i političar, ali kada nastupa kao potpredsjednik Vlade, njegovo ponašanje ne može biti privatna stvar. Nošenje simbola druge države unutar institucija Crne Gore je nedopustiv čin, koji zaslužuje javnu i institucionalnu reakciju.

Ukoliko premijer Spajić i ostali članovi kabineta nastave da ignorišu ovaj gest, rizikuju da se stvore novi standardi u kojima će i drugi članovi Vlade nositi zastave drugih zemalja.