Politička grupacija „Budva naš grad – Nikola Jovanović“ žestoko je napala Vrhovno državno tužilaštvo Crne Gore i njegovog čelnika Milorada Markovića, optužujući ih da su stali „na stranu organizovanog kriminala“, odnosno takozvane „Budvanske grupe“, umjesto da, kako tvrde, zaštite zakon i institucionalni poredak.

Povod za ovo reagovanje je zvanični stav VDT-a da je Osnovno državno tužilaštvo u Kotoru u potpunosti postupalo „objektivno, ispravno i u skladu sa zakonom“ u predmetu koji se tiče navodnog napada na predsjednika Opštine Budva Nikolu Jovanovića.

U saopštenju, Jovanovićeva politička grupa iznosi teške optužbe da je VDT „faktički aboliralo“ pripadnike organizovane kriminalne grupe, uz „političku asistenciju“ predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića, koji, kako navode, ima „direktne veze sa tim strukturama“. Dodatno tvrde da VDT, umesto da traži pritvor i ozbiljne kvalifikacije krivičnih djela, sve svodi na „nasilničko ponašanje i nanošenje povreda“, što ocenjuju kao institucionalnu podršku nasilju.

Ono što u ovom reagovanju ipak upada u oči jeste tendencija Nikole Jovanovića da se sopstveni slučaj izdigne na nivo simbola opšteg institucionalnog sunovrata. Umjesto da sačeka ishod tužilačke i sudske procedure, predsjednik Opštine Budva politizuje slučaj u maniru kampanjske retorike, koristeći terminologiju koja više liči na pamflet nego na ozbiljan pravno-politički osvrt.

Sve to otvara pitanje da li je cilj zaista institucionalna pravda ili pokušaj da se političkim napadima izvrši pritisak na tužilaštvo, te da se svaka drugačija pravna ocjena predstavi kao izdaja ili saučesništvo. Bez obzira na to koliko opravdane kritike na račun tužilaštva mogu biti, zloupotreba ovakvih slučajeva u dnevnopolitičke svrhe nikada nije vodila ka pravdi — nego ka zamagljivanju istine.

Jer, ukoliko se svaka odluka institucija koja ne odgovara interesima jednog političara ili grupacije odmah kvalifikuje kao čin „zaštite kriminalaca“, onda je u pitanju opasna podjela uloga — gdje pojedini politički akteri sebe unaprijed vide kao žrtve, a institucije kao neprijatelje.

Upravo takav pristup, lišen minimalnog povjerenja u pravosudni sistem, duboko podriva ionako krhko povjerenje javnosti i ostavlja utisak da u Crnoj Gori političke borbe sve češće zamjenjuju institucionalne mehanizme.

Slučaj iz Budve zaslužuje da bude do kraja rasvijetljen – ne kroz saopštenja, već kroz dokaze, sudske postupke i institucionalno djelovanje. A političari, pa i Jovanović, dužni su da tu razliku poštuju, ako već ne u ime pravde, onda bar u interesu javnosti koju predstavljaju.