U javnosti možemo čuti da je bivši gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković odugovlačio s predajom vlasti i da je svojim djelovanjem onesposobio nove vlasti da odmah krenu s konkretnim projektima…
DPS nije pokazao dostojanstvo u izbornom porazu, koji je, uzgred rečeno, bio ubjedljiv. Raznim sabotažama pokušavali su da onesposobe funkcionisanje nove vlasti, ali na kraju nisu uspjeli. Proces tranzicije vlasti je trajao pola godine. Međutim, umjesto destrukcije i nestrpljenja, mi smo se odlučili za strpljivu institucionalnu borbu i uspjeli smo. A nakon konstituisanja vlasti nismo pohitali u juriš prečicama. Odabrali smo regularne, zakonske puteve za sprovođenje reformi i saniranja ogromne štete koju je bivša vlast ostavila za sobom.
Šta se promijenilo za ova četiri mjeseca otkad je na čelu nova gradska vlast?
Održano je šest važnih sjednica parlamenta u novom sazivu, izvršeno je legalnim i demokratskim putem blizu stotinu razrešenja i novih imenovanja, formirano oko dvadeset upravnih odbora i savjeta, započelo se s procesom interne i eksterne revizije zbog velikih finansijskih problema u određenim preduzećima. Donesene su brojne odluke koje se tiču uspostavljanja demokratskih gradskih politika, efikasnosti rada preduzeća i kvaliteta rada javnih ustanova. Vrata gradskog parlamenta su otvorena na sedmičnom nivou, a komunikacija s građanima i građankama je intenzivna i veoma konstruktivna. Ovo je period kada se više bavimo „gašenjem zatečenih požara“, a nakon toga krećemo u „sanaciju terena“. Čekaju nas mnogi projekti. I realizovaćemo najveći broj datih obećanja koje sam saopštila u kampanji. Moja riječ vrijedi.
U kom pravcu će ići Podgorica i šta je to novo što će se građanima glavnog grada ponuditi? Može li se Podgoričanima nadoknaditi sve ono što je DPS iza sebe ostavio?
Gubici nisu mali, ali je naša volja velika. Nismo izabrani na izborima da se tokom vršenja vlasti žalimo, nego da nešto učinimo. U narednom periodu krenućemo u realizaciju predizbornog programa. Rješavanje saobraćajne infrastrukture, koja je jedan od najvećih problema grada, otvaranje kapitalnih projekata, rješavanje stambenog statusa mladih bračnih parova i rješavanje problema osoba sa invaliditetom. Tu su i zelene politike na čijoj implementaciji radimo. Jedan od ciljeva koje sam proklamovala je humanizacija gradske i politike uopšte. Grad vraćamo građanima.
Veoma ste aktivni na društvenim mrežama, pa tako možemo primijetiti da obilazite brojne spomenike i muzeje. Tako je prvi put jedna gradska vlast položila vijenac na spomenik žrtvama stravičnog zločina u selu Velika, gdje je tokom Drugog svjetskog rata stradalo više od 500 nevinih žena i djece. Koliko je za vas značajna kultura sjećanja?
Tragično je da su strahote koje su se desile u Velici i Pivi i drugim brojnim stratištima u Crnoj Gori decenijama bile zvanično potisnute. Moja namjera je da praksu zaborava, što je ostavština bivše vlasti, zamjenim afirmisanjem kulture sjećanja. Poštovanje žrtava i odnos sjećanja prema stradanju našeg naroda je stvar morala i kućnog vaspitanja. Takođe, ako se ne osvrćemo na strašne događaje koji su se dogodili u prošlosti, onda pokazujemo nedostatak brige za budućnost. Kultura sjećanja nas uči da osjećamo i poštujemo, ona nas upozorava na posljedice nacionalne, vjerske i političke mržnje.
Da pređemo na teme iz visoke politike. Jedna ste od značajnijih funkcionerki koalicije Za budućnost Crne Gore. Da li može da se očekuje da koalicija ZBCG bude dio nove vlade?
Očekivanja da koalicija Za budućnost Crne Gore bude dio nove vlade su, prije svega, očekivanja građana koji su u velikom broju pružili povjerenje ZBCG. A po Ustavu Crne Gore, građani su nosioci suvereniteta. Politički subjekti koji su osnovali tridesetoavgustovsku većinu, kao i oni koji su iz ove većine nastali, imaju pedeset mandata od 81 i to je veoma respektabilna brojka. Uz eventualno učešće nekih nacionalnih stranaka manje brojnih naroda, ova većina se može dodatno ojačati. Važno je da Crna Gora dobije stabilnu vladu, zbog reformi pravosuđa, ekonomskih programa, efikasnosti izvršne vlasti i evropskih integracija. Koaliciji Za budućnost Crne Gore pripada mjesto u vladi jer je osvojila značajno mjesto u nizu pobjeda nad autokratskim, bivšim režimom DPS.
U javnosti često čujemo da koalicija ZBCG nije poželjna „stranim ambasadama“ i da je, samim tim, sporno mjesto predsjednika Skupštine koje traži Milan Knežević. Šta je od svega toga tačno?
Vjerujem da naši međunarodni partneri veoma uvažavaju demokratska načela i principe izborne volje građana. Uostalom, zapadne demokratije za nas predstavljaju višedecenijski uzor za unutrašnje uređenje političkog sistema, u vremenu posle pada komunizma. U skladu s tim, mislim da su priče o odnosima ambasada bile malo medijski prenaglašene. Postoji opšta saglasnost na temu aktuelne spoljne politike od strane svih političkih subjekata većine. Osim toga, Crna Gora mora voditi računa i o unutrašnjoj koheziji i stabilnosti, kao i borbi protiv bilo kakvog vida diskriminacije, uključujući i nacionalnu. Zbog svega toga, veoma je važno da ZBCG bude dio vlasti. Što se tiče funkcije predsjednika Skupštine, nije mi poznato da je ta tema personalizovana. U Crnoj Gori, kao i u brojnim drugim evropskim zemljama, postoji praksa da drugoplasirani u većini dobije mjesto predsjednika Skupštine. Da li će tako biti i u ovom slučaju ili će se napraviti drugačiji aranžman i dogovor, znaćemo veoma brzo.
Koje su crvene linije za koaliciju Za budućnost Crne Gore i po koju cijenu ne bi pristala da bude dio buduće vlade?
Crnoj Gori je potrebna promjena u pristupu. Dosad su u prvi plan isticane crvene linije razdvajanja i to uglavnom na profit ekstremista iz DPS, a na štetu prosrpskih stranaka. Sada prioritet treba da dobiju linije spajanja. Mnogo je principa oko kojih imamo saglasnost. A razlike su sastavni dio političke dinamike, one čuvaju posebnost i vrijednost političkog života. Korisno je da svi pokažemo spremnost na ustupke, ali ne preko granice biračkog integriteta građana, te njihovog političkog i nacionalnog dostojanstva. Stranke imaju obavezu da uvažavaju svoje, ali i tuđe birače, jer svi smo građani iste države i jednaki smo pred zakonom. Zato nam i glas mora biti jednako vrijedan.
Posjetom novoizabranog predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića Srbiji najavljeno je poboljšanje odnosa dvije zemlje. Da li očekujete da će se s riječi preći na djela i gdje konkretno očekujete poboljšanje, u kojoj sferi?
Uvjerena sam da će se odnosi između dvije bratske zemlje konačno poboljšati i izdići na nivo koji je izgrađen snažnim istorijskim odnosom i zajedničkim iskustvima, a to je nivo i na koji upućuju svi razlozi sadašnjice i budućnosti. Očekujem da politička komunikacija bude rasterećena ranijih tenzija iz vremena bivše vlasti u Crnoj Gori. Svi očekujemo jačanje ekonomskih veza. Srbija je ostvarila značajan ekonomski napredak i rast i to je dobro za nas u Crnoj Gori. Važna je i saradnja na polju kulture i mnogo toga drugog. To ne bi trebalo da nam bude teško, jer imamo mnogo toga zajedničkog. A možemo učiti i iz primera naših predaka, oni su to znali bolje od nas.
Šta trenutno najviše koči dobre odnose dvije države?
U pravno-administrativnom smislu, to je problematizovanje dvojnog državljanstva, koje treba riješiti u korist građana, a ne ekstremističkih ideologija. Mislim da je važno i da u okviru regionalnih inicijativa pojačamo komunikaciju i razmjenu u svim smjerovima. A u političkom smislu, najveće opterećenje predstavlja nasljeđe DPS, koje je Srbiju targetiralo kao dežurnog krivca, najčešće s namjerom da se time društvo u Crnoj Gori deli i svađa. Time su se pokrivale i mnoge, duboke i teške anomalije bivše vlasti. Umesto brojnih poruka netrpeljivosti i animoziteta koje su slate ranije, ja ću saopštiti jednu koja odražava stav i emociju većine građana Crne Gore: Mi volimo Srbiju!
Kako danas žive Srbi u Crnoj Gori? Jesu li im se institucije otvorile? Da li je manja diskriminacija Srba nego za vrijeme Mila Đukanovića?
Srbi su pružili ogroman doprinos oslobađanju Crne Gore od diktature, represije i korupcije DPS. I bili jedan od osnovnih pokretačkih faktora za uspostavljanje demokratije u Crnoj Gori. Položaj Srba jeste u određenom smislu drugačiji, više Srba participira u institucijama nego ranije. No, potrebno je uvažiti i ostale faktore, koji se tiču identiteta i kulture, a koji su ranije bili na udaru sistematskog progona. Zato je našoj zemlji, pored ekonomske i političke, potrebna i moralna i kulturološka obnova. Nemam dilemu da će Srbi u tom procesu ponovo pružiti najbolje. Mi smo u Crnoj Gori autohtoni i svoji na svome.
