Član Demokratskog fronta, Dragan Bojović, kazao je u Skupštini Crne Gore da je rezoluciju o genocidu u Velici i Pivi neophodno usvojiti kako bi se sjećanje na strašne zločine instuticionalizovalo.

„Važno je i pozdravljam to što se kolege iz Demokratske Crne Gore bave ovim pitanjima, tj. pitanjima sjećanja na zločine koji su se desili nad srpskim i crnogorskim narodom, i to sjećanjima na zločine koji su se desili na tlu Crne Gore, da se ne bavimo samo zločinima koji su se desili u drugim državama. Ovi zločini u Pivi i Velici decenijama nijesu pominjani na državnom nivou, pa je tim važnije da se o njima govori u Skupštini Crne Gore. Dobro je i što kolege u tom smislu slijedi naše inicijative, koje smo prvi pokretali u ovom parlamentu“, kazao je Bojović i podsjetio da je poslanički klub DF-a još krajem decembra 2020. godine, podnio Skupštini Crne Gore jedan temeljan i opsežan dokument, tj. Rezoluciju kojim se osuđuje genocid u Velici.

„Međutim, nekakvim čudom, ova Rezolucija nije uopšte uvrštena u dnevni red Skupštine. Stigla je na dnevni red ova Rezolucija kolega iz DCG i ja to pozdravljam, jer i nije važno ko je prvi pokrenuo ovu inicijativu, već je važno da pokušamo zajednički da osvjetlimo naše istorijske tragedije, u cilju iskrenog suočavanja sa njima i postizanja istinskog pomirenja“, naveo je Bojović i nastavio:
„Rezoluciju o genocidu u Velici i Pivi neophodno je usvojiti, ne iz razloga da bi se usvojila još jedna rezolucija i da bi na osnovu toga bilo ko politički poentirao. Neophodno je donijeti ovakvu rezoluciju da bi se sjećanje na te strašne zločine institucionalizovalo, da bi spomen tih zločina ušao u udžbenike, da bi se označili Dani sjećanja na te zločine, da bi se, sa nivoa države, suočili sa zločinima, kako se takve monstruoznosti i takve tragedije nikada više ne bi događale. Jer zločin je i kad se zločin počini, ali je zločin i kad se zločin zaboravi. Zaboravljanje zločina podrazumijeva da se zločin može ponoviti, budi osjećaj nekažnjivosti, implicira da nije važno što strada jedna nacionalna zajednica“.

Član DF-a je skrenuo pažnju na sledeću praksu:

„U ovom parlamentu usvajamo razne rezolucije i osuđujemo brojne zločine, ali redovno zaboravljamo ili prećutkujemo strašne zločine koji su se desile nad srpskim i crnogorskim narodom, koji je više puta u prošlom vijeku doživio i genocid, i etničko čišćenje, i etnocid i kulturocid. Da se razumijemo, Crna Gora kao država ima obavezu da oda dužno poštovanje prema svim nevino postradalim tokom i nakon Drugog svjetskog rata, dakle i prema onima koji su postradali tokom devedesetih godina, i da izrazi žaljenje i solidarnost sa svim žrtvama i sa njihovim porodicama, ma kojoj nacionalnoj, etničkoj ili religijskoj zajednici pripadali. Ali, Crna Gora ne smije praviti selekciju među žrtvama i među zločinima, pa jedne isticati, a druge prećutkivati. Ne smiju postojati žrtve prvog i drugog reda, jer ako postoji takav vid kategorisanja među našim nevino postaradalim, onda nema i neće biti istinskog pomirenja“.

Bojović poručuje da je „u cilju prevazilaženja podjela, sukoba, međusobne omraze, neophodno da se suočimo sa sopstvenim tragedijama, na neselektivan način, da osudimo sve zločine i da odamo dužno poštovanje i obezbijedimo satisfakciju prema svim žrtvama i njihovim porodicama“.

„Ne smije da se afirmiše neka vrsta lažnog pomirenja, u kome će se osuđivati isključivo jedna nacionalna zajednica, srpski narod i čak veličati zločini koji su učinjeni prema tom narodu. Takav pristup stvara samo novo ogorčenje i nove podjele“.

Skrenuo je pažnju Bojović na događaj od prije nekoliko dana iz Petnjice.

„Tako, recimo, danas pričamo o Velici, a prije nekoliko dana je u Petnjici emitovan dokumentarni film o Osmanu Rastoderu, osvjedočenom zločincu, gdje se Rastoder predstavlja u afirmativnom svijetlu?! Ja sam siguran, štaviše znam da bošnjački narod ima veliki broj vrsnih, izvanrednih ljudi sa kojima se može podičiti i koji zaslužuju da budu proslavljani i da im se oda svaka počast. Među njima, vjerujem, nije i ne može biti Osman Rastoder!”

Bojović je zaključio da DF podržava usvajanje ove rezolucije i insistira da se osude svi strašni zločini počinjeni tokom i nakon Drugog svjetskog rata.

„Građanski mir i pomirenje se ne mogu postići ako prećutkujemo jedne zločine, a potenciramo druge, ako čak i među nedužnim žrtvama pravimo razlike i podjele, ako se ne potrudimo da jednako pružimo spokoj i mir svim našim nevino postradalima“, jasan je Bojović.

;ab_channel=AloOnlineME