Postoji li čovjek u Crnoj Gori koji nije čuo za Njegoša, a evo već peti put se u Skupštini Crne Gore raspravlja o tome da li dan Njegoševog rođenja treba da bude državni praznik kulture. I dok smo u jednom svi saglasni, da istorija ne pamti većeg pjesnika na ovim prostorima, polemiku izaziva to što poslanici DPS-a i njegovih satelita nikako ne mogu Njegošu da oproste što najveće djelo posveti „Prahu Oca Srbije“ i što se i sam deklarisao kao Srbin. Njegošu se ne prašta ni to što je u “Gorskom Vijencu” opjevao istorijski događaj iz vremena vladike Danila Petrovića početkom 18. vijeka, veličao kosovski mit i srpsku nacionalnu ideju, pa se osmjele da ga svojataju i tumače onako kako bi oni to voljeli. A voljeli bi da potru sve što je srpska istorija i srpski duh, zapalo ih da u udžbenicima prekrajaju Podgoričku skupštinu i Mojkovačku bitku, pa bi i Njegoša, u skaldu sa dnevno-političkim i ideološkim uvjerenjima, koji mrze sve što počinje slovom S, kako bi im bilo lakše da podrže skupštinsku odluku.
DRŽAVNI PRAZNIK Može li Njegoš da ujedini sve poslanike?
Čini se, da plašeći se osude koju je izazvao tadašnji visoki funkcioner Adnan Muhović, kazavši kako je Njegoš genocidni pjesnik i najveći krvnik Bošnjaka i Islama, poslanici Bošnjačke stranke u sadašnjem sazivu Skupštine bolje znaju istoriju od kolega iz DPS-a, ali su ovaj put mudriji i odmjereniji pa najavljuju da će se uzdržati od glasanja po ovoj tački Dnevnog reda.
Vjerujemo da su pripadnici vladajuće većine, među kojima su konačno i oni koji su već nekoliko puta predlagali da se u parlamentarnu proceduru uvrsti ovaj predlog, svjesni da će možda proći i vjekovi da nam se ponovo desi pjesnička veličina poput Petra II Petrovića Njegoša, u narodu poznatog kao Vladika Rade, i da ćemo već do kraja skuštinske rasprave imati praznik kulture kojim ćemo se svi ponositi a koji će nam služiti da od zaborava sačuvamo Njegošev lik i djelo.
[embed][/embed]
