„Izjava aktuelnog predsjednika države Mila Đukanovića da “Srbija hoće Kosovo bez Albanaca, kao što bi Crnu Goru bez Crnogoraca”, kao i grube optužbe i poređenja na račun Srpske Pravoslavne Crkve, vlade Crne Gore, države Srbije i njenog predsjednika, naišle su na brojne reakcije demokratske javnosti. Sa pozicije predsjednika Milo Đukanović na određeni način poistovjećuje Crnu Goru, jednu staru državu dubokih istorijskih korjena, sa jučerašnjim protektoratom koji nema ni međunarodno pravno priznanje. To je antidržavničko ponašanje, pa većinska, demokratska javnost sa razlogom ovu izjavu tretira kao skandaloznu, kao prstu u oko Crnoj Gori”, navodi za Borbu politički analitičar Luka Radonjić.

“Poslije godine dana u kojoj bilježi seriju velikih izbornih poraza, a posebno nakon debakla koji je njegova propaganda nedavno pretprjela u vidu bojkota njegove propagande od strane naroda, Đukanović djeluje kao potrošeni političar koji obilazi pragove regionalnih medija, tumara okolo, prosi za pažnju, da bi sa tuđih govornica ogovarao sopstveni narod, tužakao ga i žalio se zbog odluka koje je taj narod na izborima donio. I sve to čini, pošto je prethodno pokušao po ko zna koji put da ga posvađa – sijanjem bratomržnje, dok je to, kao i uvijek posmatrao sa sigurne distance”, objašnjava Radonjić i dodaje: “Đukanoviću je jasno da nema podršku u svojoj pa je izgleda traži u drugim državama, u ovom slučaju u Hrvatskoj. Ali jedino što postiže ovim izjavama protiv svog naroda, Crkve, Crne Gore, Srbije, jeste šteta ugledu države”.

On smatra da ipak poređenje Đukanovića sa Kosovom nije slučajno. “Još je prije dvije godine vladika Joanikije upozoravao na sličnost scenarija otimanja svetinja koji se sprema u Crnoj Gori i na Kosmetu. No Crnogorci i Srbi su ovaj plan prozreli i ubjedljivo porazili Đukanovića na izborima”, podsjeća Radonjić. “Kada god Đukanović nekoga pokušava da stavi u ravan propagande 90tih odnosno kada drugima spočitava devesedete, to djeluje tragikomično, jer je upravo on bio jedan od glavnih aktera dešavanja prije 30 godina. A njegove izjave u kojima druge optužuje za mržnju, u ovom slučaju i Crnu Goru i Srbiju i SPC, nema zaista nikakvu težinu, jer svakodnevno javnost ima priliku da pročita i čuje njegov rečnik. On je simbol podjela, njegova retorika obiluje mržnjom, uvredama, tenzijom, a kada se uzme u obzir sve što je upravo od devesedetih do danas govorio, možemo ga nazvati najvećim balkanskim političkim piromanom”, tvrdi on.

“Izvjesno je da je Đukanović prevaziđen političar. I ostaje mu samo ovo – besprizorna poređenja, poruke bratomržnje i ogovaranja sopstvenog naroda. Sve po mjeri njegove apsolutne političke prevaziđenosti, koju svakom novom izjavom dodatno potvrđuje”, zaključuje Radonjić.