Iako tvrdi da ga evropska komesarka za proširenje Marta Kos nije ništa pitala o izostanku nikšićke proslave jubileja nezavisnosti Crne Gore, predsjednik opštine Marko Kovačević odlučio je da preventivno pegla sliku o sebi kao isključivom političaru. Nije Kovačević od juče na čelu grada pod Trebjesom, ali je tek sada otkrio da opština ima razumijevanja za potrebe dijela građana da slave praznik koji on lično, do juče, nije ni primjećivao.

„Nijesam dobio takvo pitanje od komesarke Kos, to je netačna informacija koja se pojavila, ali Opština Nikšić ima razumijevanja da postoji potreba kod jednog dijela građana da se slavi taj praznik na određeni način“, poručio je Kovačević, vješto pokušavajući da politički pragmatizam zaogrne plaštom demokratske širine.

Čudno je kako se demokratski kapacitet budi baš u trenutku kada se region prečešljava kroz evropske lupe, pa Kovačević sada tvrdi da nije želio da bude neko ko će bilo kome uskraćivati pravo na slavlje. Ipak, u ovom naprasnom pozivu na zajedničko osmišljavanje programa, ostaje gorak ukus pitanja, kako čovjek koji je glasao za zajedničku državu i koji priznaje da nema emotivan odnos prema ovom datumu, misli da sačuva obraz svog biračkog tijela.

„Da budem iskren, ja se ne razumijem u to kako bi proslava sa tog stanovišta trebalo da izgleda, jer ja sam neko ko je glasao za zajedničku državu. Imam drugačiji emotivni odnos prema tom datumu. Svakako da sam otvoren da o tome razgovaramo i da tu uvažimo na najbolji mogući način“, kazao je Kovačević, praktično priznajući da će slaviti nešto što ne razumije, samo da bi zadovoljio zakonsku formu.

Ovakva politička akrobatika, gdje se red citiranja zakona smjenjuje sa redom pravdanja pred sopstvenim ideološkim bićem, djeluje više kao pokušaj preživljavanja na funkciji nego kao iskrena promjena stava. Dok poziva opoziciju da zajedno planiraju proslavu, Kovačević se krije iza činjenice da je Trg slobode već zauzet, ali obećava inkluzivnost koju Nikšić pod njegovom palicom do sada nije vidio.

Na pitanje čija je Crna Gora i da li je doživljava kao svoju, Kovačević je odgovorio pravnički hladno, ističući svoje državljanstvo, ali istovremeno naglašavajući da mu Srbija priznaje pripadnost bez obzira na njegove želje.

„Država Crna Gora je moja, ja sam njen državljanin i građanin. Nisam državljanin ni građanin bilo koje druge zemlje. Ona koncipira i državne praznike i državne simbole i sve ostalo. Ja ću poštovati zakon po tim pitanjima uvijek bez obzira o tome šta mislim da bi trebalo u tim zakonima u nekom narednom periodu promijeniti“, istakao je on, ostajući nedorečen u tome da li je poštovanje zakona dovoljno da se opere politička biografija pred onima koji su ga upravo zbog otpora prema 21. maju i doveli na vlast.