Nekadašnji „čuvar srpskih interesa“ u Crnoj Gori, Vladimir Božović, danas se, umjesto političkih parola i nacionalnih apela, bavi – gradnjom. Umjesto da brani srpski narod, kako je godinama tvrdio da čini, Božović je ušao u posao koji mu je, po svemu sudeći, donio ogromnu korist i to upravo na štetu javnog interesa, pa i srpskih.

Kao rektor Univerziteta Crne Gore, Božović je od Ministarstva urbanizma zatražio da se parcela u ulici Baku, koja je prvobitno bila namijenjena za sport i rekreaciju, prenamijeni u „stanovanje velike gustine“. Taj zahtjev upućen je samo dan nakon što je firma LD Group iz Nikšića postala suvlasnik na toj zemlji – i to ugovorom o poklonu.

Planirani zatvoreni bazen za studente, koji je trebalo da bude dio univerzitetskog sportskog kompleksa, nestao je sa mape. Na njegovom mjestu – beton i stambeno-poslovni objekti. I to u dijelu Podgorice gdje kvadrat košta i do pet hiljada evra.

Jasno kao dan – rektor „brižan za narod“ spremno je otvorio put privatnim graditeljima.

Kako je LD Group postala „pobjednik“ Božovićevog poteza


Firma LD Group, čiji je vlasnik Luka Nikčević, kupila je nekoliko parcela u području gdje je, do tada, gradnja bila zabranjena. Kupovali su zemlju treće klase, da bi ubrzo nakon Božovićevog zahtjeva njena vrijednost enormno skočila.

Iako je formalno obrazloženje Rektorata bilo da je riječ o „stambenom fondu za zaposlene“, Božović u zvaničnom dopisu Ministarstvu nije to ni pomenuo – već se pozvao na „urbani kontinuitet i zaokruživanje bloka“. U prevodu - otvaranje puta za izgradnju profitabilnih zgrada.

Iz Rektorata su se pravdajući poručili da je cilj bio „obezbjeđivanje stanova za profesore“. Ali u zvaničnom dopisu Božovića Ministarstvu ni riječi o tome. Tamo stoji samo da će „prenamjena doprinijeti zaokruživanju urbanog bloka“.

Prekršen zakon, ignorisan javni interes


Iako je Glavni grad upozoravao da lokacija za sport i rekreaciju nije nadomještena i da bi trebalo vratiti prvobitnu namjenu, Božovićev zahtjev je ipak prihvaćen. Tako je prekršen član 36 Zakona o planiranju prostora, jer je predlog plana izrađen suprotno Izvještaju javne rasprave.

Najskandaloznije je što je u dokumentu čak navedeno da se gradnja može početi odmah, bez izrade detaljnog plana i bez javne rasprave – što je u praksi gotovo neviđeno. Na taj način investitoru je omogućeno da radi bez kontrole i transparentnosti.

Tako je pod izgovorom „brige za zaposlene“ univerzitet ostao bez sportske infrastrukture, a LD Group je dobila zlatnu lokaciju u Podgorici. U istoj ulici firma je već realizovala kompleks Green Level, a sada širi „poslovno carstvo“ novim, luksuznim objektima.

Istovremeno, univerzitet kojim upravlja Božović ima tek 14 odsto vlasništva na tom zemljištu. Ostalo je – privatni kapital. Slučajno? Teško. Posebno ako se zna da LD Group istovremeno ulazi u zajedničke projekte sa Univerzitetom i Glavnim gradom, poput uređenja dijela Tološke šume. Javni univerzitet i privatni investitor postali su partneri na istoj adresi.

Tako je Božović, čovjek koji je godinama govorio o moralu, vjeri i nacionalnim idealima, postao jedan od onih koji ruše javni interes u ime privatnog profita.

Stanari okolnih zgrada tvrde da su tek nedavno saznali da će im se ispod prozora dizati novi betonski gigant.

„Da smo znali da će se ovdje zidati zgrada umjesto bazena, nikad ne bismo kupili stan“, kaže jedna Podgoričanka.

Božović kao simbol prodate misije


Decenijama je Vladimir Božović sebe predstavljao kao glas Srba u Crnoj Gori, čovjeka koji se bori za njihova prava. Ali, dok se srpski narod bori za očuvanje identiteta i ravnopravnost, njegov nekadašnji „zaštitnik“ danas smišlja kako da što više betonira Podgoricu i naplati svaki metar zemlje.

Godinama je držao monopol nad pričom o položaju Srba u Crnoj Gori, kontrolisao medije, pravio se zaštitnikom naroda, slao poruke o „nacionalnom jedinstvu“. A danas — vladini papiri i građevinske dozvole.

Vladimir Božović, aktuelni rektor Univerziteta Crne Gore, postao je simbol onoga što se decenijama u Crnoj Gori krije iza velikih riječi - privatni interes pod maskom javnog dobra. Kada je trebalo pričati o „položaju Srba“, Božović je bio prvi red, kamera, mikrofon, a sve to je naplatio sadašnjom funkcijom. Sve što je godinama smišljeno gradio kao politički kapital, sada pretvara u betonsku dividendu.

I dok Srbi u Crnoj Gori i dalje traže ravnopravnost, njihov nekadašnji „zastupnik“ temelji svoj novi identitet na jednom jednostavnom principu - gdje je nekad bilo nacionalno pitanje, sad je građevinski posao.

Iz ideala u investicije, iz srpske borbe u stanogradnju – Vladimir Božović je postao simbol jedne nove Crne Gore, one u kojoj se sve može prodati, ako se prvo dobro unovči.