Miljan Perović, nekadašnji visoki funkcioner crnogorske policije, tajne policije, i vojne tajne službe, poznatiji u javnosti kao "batinaš iz Spuža", oglasio se nakon što je njegovo ime ponovo spomenuto na sjednici Anketnog odbora. Tokom svjedočenja bivšeg pripadnika policije Brajuška Brajuškovića, Perović je doveden u vezu sa aferom tzv. „crnih trojki“ — ozloglašenim slučajem koji već decenijama predstavlja simbol nekažnjene policijske represije.

Umjesto suočavanja sa optužbama, Perović je ponudio demanti u kojem optužuje „zlobnike“, „mržnju“ i „osvetničke političke agende“. Iako tvrdi da je još 2013. godine dostavio inicijative tužilaštvu i policiji, javnost nije upoznata sa bilo kakvim konkretnim rezultatima tog navodnog postupanja. Poligrafska spremnost, koju često pominju oni koji nemaju pravi odgovor, ponovo se pojavljuje kao alibi bez pravne težine.

Ono što Perović ne pominje, jeste reputacija koju je godinama gradio u policijskim strukturama i to ne kao reformator ili pravnik, već kao čovjek koji je važio za sivu silu, zastrašivača i, kako su brojni svjedoci tvrdili, egzekutora naloga izvan zakona. Upravo zbog toga je njegovo ime postalo sinonim za metode duboke države, čiji ostaci i danas kontaminiraju institucije.

Umjesto da ponudi jasne činjenice i transparentno se obrati odboru koji ima zadatak da rasvijetli mračne epizode iz bezbjednosnog sistema, Perović sebe stavlja u ulogu žrtve i patetično govori o „časti“, „obrazu“ i „dostojanstvu“. Pitanje za javnost je da li je taj isti Perović razmišljao o dostojanstvu svojih žrtava kad su završavali u mraku, bez zapisnika, bez zaštite, sa modricama koje je pravdala tišina režima?

Koliko god se trudio da sve predstavi kao „politički napad“, činjenice ostaju – javnost ne zaboravlja „batinaša iz Spuža“. Iako pravosudne institucije možda nikad neće ozvaničiti njegovu ulogu, to ne znači da ona ne postoji. U Crnoj Gori, ponekad je javna presuda jedina koja ostane.

Sve ostalo – samo je još jedan demanti.