Poslije Prvog svjetskog rata u Beranama je bilo svega nekoliko zanatskih, trgovačkih i ugostiteljskih objekata.
Prve dvije decenije poslije Drugog svjetskog rata karakteriše period obnove. Savremenim evropskim tokovima Ivangrad se priključio od 1959. godine.
[caption id="attachment_18998" align="alignnone" width="1600"]
FOTO: NIKOLA DIMIĆ[/caption]
Međutim, zamajcem u beranskoj privredni se smatrao dan kada je počela sa radom Fabrika celuloze i papira, za čije pokretanje je opredeljujući uslov bilo šumsko bogastvo.
[caption id="attachment_19002" align="alignnone" width="1600"]
FOTO: NIKOLA DIMIĆ[/caption]
Fabrika celuloze i papira bila je najvažniji industrijski objekat u republici. Radom fabrike u Ivangradu je povećan transport, proizvodnja u drvnoj industriji, trgovina i uopšte privreda.
[caption id="attachment_18994" align="alignnone" width="1600"]
Privatna arhiva[/caption]
U napuštenim objektima bivše fabrike celuloze i papira u Beranama ostale su uskladištene značajne količine opasnih hemijskih supstanci koje su nekada korišćene u procesu proizvodnje. Ove hemikalije su neobezbijeđene i nalaze se nadohvat lopova koji skoro svakodnevno obilaze krug fabrike.
[caption id="attachment_19003" align="alignnone" width="1600"]
FOTO: NIKOLA DIMIĆ[/caption]
[caption id="attachment_19009" align="alignnone" width="1600"]
FOTO: NIKOLA DIMIĆ[/caption]
[caption id="attachment_18993" align="alignnone" width="1600"]
PRIVATNA ARHIVA[/caption]
Nekada radilo dvije hiljade radnika
Zatvorena je uprkos proračunima kanadskih stručnjaka da bi sa manjim brojem uposlenih mogla optimalno da radi.
[caption id="attachment_19004" align="alignnone" width="1600"]
FOTO: NIKOLA DIMIĆ[/caption]
Tada je uglavnom i opljačkana od temelja do krova, i njen celulozni dio ugašen za sva vremena. Onda je u kampanji za parlamentarne izbore 1997. godine otvoren papirni blok i zaposleno oko dvjesta radnika.
[caption id="attachment_19001" align="alignnone" width="1600"]
FOTO: NIKOLA DIMIĆ[/caption]
I ova fabrika je polovinom 2004. otišla u klasični stečaj i tada je knjigovodstveno vrijedna imovina od dvanaest miliona eura, ustupljena je beogradskom preduzeću „Tigoimpeks“ za nepunih milion.