Amira Vujačić, njen suprug, dvoje unučadi i svekrva spletom srećnih okolnosti izbjegli su u petak krvavi pohod svog komšije Vuka Borilovića na Cetinju.
"U naselju Medovini više nema pola mojih dobrih komšija koji su stradali, ničim dužni. Potpuno ljudi nevini. Čovek je išao od kuće do kuće, ko mu se god našao u kući on je ubijao - ljude u foteljama, u krevetima. Staro i mlado. To je trajalo oko sat vremena. Došao je čak i na naše stepenice da u našu kuću uđe. Međutim, policajac je bio na našoj terasi, jer se s naše terase najbolje vidjela njegova kuća. I policajac nas je spasio, da ne uđe u našu kuću da i nas… Tu su mi bila i dva unuka i svekrva, stara žena, i moj suprug. I uspio je policajac da nas odbrani. Ja sam danas ovdje, a i moja unučad i sva moja porodica", ispričala je ona za Prvu TV.
To što se u petak popodne događalo u Medovini ne može se, kako je rekla, opisati.
"To je predugo trajalo. To je trajalo sat vremena. Kako ko dolazi do svojih samo čujete jauk, lelek. On viče, on galami, on puca, on udara kundakom u vrata, lomi stakla. Od ovoga ćemo se svi mi Cetinjani, a pogotovo mi stanovnici naselja Medovina teško ili nikako oporaviti", kazala je Vujačić, prenosi Pobjeda.
Za Borilovića je rekla da je bio fin momak.
"To se od njega nikad nije moglo očekivati. On je malo kuća, možda dvije, od mene. On je godište moga sina, igrali su se kao djeca zajedno. Iz jedne vrlo fine porodice. Što je bilo okidač za takvo ponašanje to znaju oni u kući – njegova majka, žena, njegovi najbliži. Učinjeno je šta je učinjeno, a da li se moglo možda malo ranije reagovati ja mislim da je moglo", ispričala je Vujačić.
Dok je Borilović sijao smrt po komšiluku ona se sa unucima, kako je rekla, zaključala u toaletu, a muž je bio na terasi sa policajcem.
