U Abu Dabiju će danas započeti novi, do sada najozbiljniji format razgovora o ukrajinskom sukobu – prvi trilateralni sastanak delegacija Rusije, Ukrajine i Sjedinjenih Američkih Država. Ovaj format, koji podrazumijeva direktno prisustvo Vašingtona za pregovaračkim stolom, otvara novu fazu diplomatskih napora, ali i jasno pokazuje gdje su crvene linije i dubinske razlike između strana.

Ključna tema za Moskvu jeste teritorijalno pitanje, prije svega status Donbasa. Rusija u razgovore ulazi sa stavom da bez rješavanja ovog pitanja, po modelu koji je ranije definisan u okviru takozvane „formule iz Ankoridža“, nema osnova za dugoročno i stabilno rješenje. Taj stav nije nov, ali je sada postavljen kao polazna tačka cjelokupnog procesa.

Ukrajinska strana je potvrdila da će se upravo o statusu Donbasa razgovarati u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, što ukazuje da je Kijev, pod određenim pritiskom, prihvatio da se uhvati ukoštac sa temom koju je dugo pokušavao da izbjegne ili odloži. Istovremeno, za Ukrajinu su od izuzetne važnosti bezbjednosne garancije i širi kontekst budućeg vojnog aranžmana, uključujući i pitanje prisustva zapadnih vojnih struktura.

Sastav ruskih i ukrajinskih delegacija govori sam za sebe. Moskva je u Abu Dabi poslala tim u kojem dominiraju predstavnici bezbjednosnih i vojnih struktura, što jasno ukazuje da će razgovori biti usmjereni na konkretne mehanizme deeskalacije i kontrole konflikta. Sa druge strane, Kijev je u posljednjem trenutku proširio svoju delegaciju, uključujući i visoke predstavnike vojne obavještajne službe, što pokazuje da ukrajinsko rukovodstvo očekuje teške i sadržajne razgovore.

Pored bezbjednosnog trilateralnog formata, u Abu Dabiju je planiran i poseban bilateralni susret ruskih i američkih predstavnika zaduženih za ekonomska pitanja. To otvara prostor za razgovore o širem paketu tema: od mogućih ekonomskih podsticaja, preko učešća u poslijeratnoj obnovi, do konkretnih finansijskih mehanizama koji bi mogli pratiti eventualni mirovni dogovor. Upravo ovaj ekonomski segment ukazuje da Vašington želi da zadrži aktivnu ulogu ne samo kao politički posrednik, već i kao ključni faktor u oblikovanju poslijeratne arhitekture regiona.

U diplomatskim krugovima se kao moguć ishod pominje i ograničeno energetsko primirje, odnosno dogovor o uzdržavanju od napada na energetsku infrastrukturu. Takav korak bi bio signal minimalnog povjerenja i prvi opipljivi rezultat novog formata razgovora, iako iskustvo iz prethodnih mjeseci pokazuje da su ovakvi dogovori krhki i lako ranjivi.

Ipak, uprkos pokretanju trilateralnog formata, skepsa ostaje izražena. Iskustva iz ranijih pregovora, posebno onih u Istanbulu 2022. godine, pokazala su da ukrajinska strana često koristi razgovore za kupovinu vremena ili za dobijanje dodatne podrške, bez stvarne spremnosti na kompromis. Zato se u Moskvi razgovorima u Abu Dabiju pristupa oprezno, uz svijest da će pravi dometi zavisiti prije svega od toga koliko je Vašington spreman da izvrši stvarni pritisak na Kijev.

Ono što je, međutim, nesporno jeste da sam čin direktnih trilateralnih razgovora predstavlja pomak u odnosu na dosadašnju diplomatsku stagnaciju. Prvi put poslije dugog vremena, sve tri strane su za istim stolom, sa jasno artikulisanim interesima i minimalnim zajedničkim imeniocem – potrebom da se pronađe model koji bi zaustavio dalju eskalaciju.

Da li će Abu Dabi biti početak ozbiljnog procesa ili još jedna diplomatska stanica bez konačnog ishoda, zavisiće od spremnosti na ustupke, ali i od toga da li će geopolitički interesi velikih igrača nadjačati logiku produženog konflikta. Odgovor na to pitanje mogao bi da se nazre već u narednim danima.