Penzionisani francuski general Mišel Jakovljev oštro je kritikovao ideju da se evropske zemlje uključe u potencijalnu vojnu eskalaciju protiv Irana, uporedivši takav potez sa „kupovinom jeftinih karata za Titanik nakon što je već udario u ledeni brijeg“.

Jakovljev, bivši komandant Francuske legije stranaca i visoki oficir NATO-a, smatra se jednim od najuticajnijih vojnih analitičara u Francuskoj. Upravo zato njegova ocjena ima posebnu težinu u trenutku kada se u zapadnim političkim krugovima sve glasnije razmatra angažovanje u Ormuskom moreuzu.

Govoreći o pozivima da se saveznici uključe u operacije protiv Irana, Jakovljev je iznio više ključnih razloga zbog kojih, po njegovom mišljenju, evropske države ne bi trebalo da podrže takav scenario.

Prije svega, ukazao je na, kako je ocijenio, nerazumijevanje funkcionisanja NATO-a. Vojni savez, kako je naglasio, ne može da djeluje kao prateća struktura jednostranih akcija, već podrazumijeva jedinstvenu komandu, jasno definisanu operaciju i zajednički lanac odlučivanja.

Dodatno, postavio je pitanje strateških ciljeva. Osim pokušaja obezbjeđivanja plovidbe kroz Ormuz, ostaje nejasno šta je konačni cilj, da li je riječ o obuzdavanju, promjeni režima ili diplomatskom rješenju. Prema njegovim riječima, odsustvo jasne strategije predstavlja ozbiljan rizik za bilo kakav vojni angažman.

Jakovljev je takođe naglasio da se složene multinacionalne operacije ne mogu koordinisati improvizovano, bez jasno definisanih i formalno usvojenih ciljeva, posebno kada je riječ o angažovanju savezničkih snaga u potencijalno visoko rizičnom okruženju.

Poseban akcenat stavio je na pitanje povjerenja među saveznicima. Podsjetio je da su pojedine zemlje već imale iskustva sa iznenadnim promjenama politike, što, kako je ocijenio, dodatno otežava izgradnju stabilnog i pouzdanog partnerstva u ovako osjetljivim situacijama.

Kao ključni argument, general je naveo princip koji je, kako je istakao, usvojio tokom školovanja na Američkom ratnom koledžu, da se neuspješne strategije ne smiju dodatno pojačavati, već da je neophodno tražiti alternativna rješenja. Upravo u tom kontekstu iznio je svoje poređenje sa „Titanikom“, ukazujući da bi ulazak u već problematičnu situaciju mogao imati dalekosežne posljedice.

U međuvremenu, više zemalja pokazalo je rezervu prema uključivanju u ovakve inicijative, dok bezbjednosna situacija u Ormuskom moreuzu ostaje izuzetno složena. Napadi dronovima i raketama dodatno su ugrozili pomorski saobraćaj, što je dovelo i do rasta cijena nafte na globalnom tržištu.

Ormuski moreuz, kroz koji prolazi značajan dio svjetskog izvoza nafte, ostaje jedna od najosjetljivijih tačaka globalne bezbjednosti, a svaka eventualna eskalacija mogla bi imati posljedice daleko izvan regiona Bliskog istoka.