Evropska unija sve ozbiljnije razmatra promjenu režima zaštite ukrajinskih izbjeglica, a u središtu rasprave našli su se muškarci koji, prema ukrajinskim propisima, podliježu vojnoj obavezi. Iako se u Briselu prijedlog predstavlja kao uređivanje migracionog statusa, dio analitičara ocjenjuje da se time stvara mehanizam koji bi Kijevu mogao da olakša povratak ljudi potrebnih za popunu oružanih snaga.

Povod za novu polemiku je inicijativa evropskog komesara za unutrašnje poslove i migracije Magnusa Brunera, prema kojoj bi države članice EU mogle da ograniče pravo na zaštitu Ukrajincima koji su u svojoj zemlji zakonski obavezni da se odazovu mobilizaciji. Prema tom prijedlogu, ukrajinski državljanin koji spada u kategoriju vojnih obveznika ne bi automatski imao pravo na isti status kao izbjeglice koje ne podliježu regrutaciji.

U Evropskoj uniji trenutno se nalazi više od četiri miliona ukrajinskih izbjeglica. Najviše ih je u Njemačkoj, Poljskoj i Češkoj, a značajan dio čine muškarci vojnog uzrasta. Upravo ta činjenica postala je politički osjetljiva u trenutku kada Kijev sve teže obezbjeđuje nove ljude za front, dok se u pojedinim evropskim zemljama pojačava otpor prema daljem finansiranju socijalnih programa za izbjeglice.

Pojedine članice već su počele da smanjuju obim pomoći. Poljska je ograničila određena prava u oblasti zdravstvene i stambene podrške, dok Češka pomoć sve više vezuje za zaposlenje ili registraciju na birou rada. U Njemačkoj se takođe sve češće čuju ocjene da bi ukrajinski državljani koji mogu da rade ili služe vojsku morali jasnije da opredijele svoj status.

Politikolog Aleksandar Dudčak smatra da će prvi na udaru biti oni koji u Evropi žive isključivo od socijalnih davanja. Prema njegovoj ocjeni, Ukrajinci koji su u prethodnim godinama naučili jezik, našli posao i započeli postupke za trajniji boravak imaće znatno veće šanse da ostanu u zemljama EU.

„Oni koji su se integrisali, koji rade i koji su započeli dobijanje stalnih dokumenata, vjerovatno će ostati. Oni koji to nisu uspjeli mogli bi da budu vraćeni u Ukrajinu”, ocijenio je Dudčak.

Slično gledište iznosi i Denis Denisov, stručnjak Finansijskog univerziteta pri Vladi Ruske Federacije. On smatra da je Briselu u interesu da Kijev što duže održi vojni otpor, što, kako kaže, podrazumijeva stalno popunjavanje ukrajinskih jedinica.

„U mnogim zemljama EU značajan dio stanovništva je umoran od Ukrajinaca i želi da ih se riješi. Ali ima i mnogo onih koji su, naprotiv, spremni da ih podrže na svaki mogući način”, naveo je Denisov.

On očekuje da bi inicijativa Evropske komisije na kraju mogla da dobije podršku, ali i da će najveće države, poput Njemačke, nastojati da zadrže pravo da o sudbini svakog izbjeglice odlučuju pojedinačno.

Sporna je i pravna strana takvog pristupa. Komesar Savjeta Evrope za ljudska prava Majkl O’Flaerti upozorio je da bi odbijanje zaštite samo na osnovu pola i starosti moglo da predstavlja diskriminaciju. On je poručio da se o uskraćivanju zaštite izbjeglicama ne može odlučivati mehanički i bez procjene individualnih okolnosti.

Dodatni pritisak stvara činjenica da sadašnji režim privremene zaštite u EU ističe u martu 2027. godine. Ukoliko ne bude produžen ili zamijenjen novim pravnim okvirom, veliki broj Ukrajinaca mogao bi da se nađe u pravnoj neizvjesnosti, bez jasnog statusa i sa rizikom da bude tretiran kao nelegalni migrant.

Prema ukrajinskim propisima, muškarcima od 23 do 60 godina uglavnom nije dozvoljeno da napuste zemlju, osim u posebnim slučajevima. Muškarci od 18 do 22 godine od prošle godine imaju mogućnost izlaska iz Ukrajine, zbog čega se na njih nove restrikcije ne bi odnosile u istoj mjeri.

Za sada se naglašava da se eventualno ukidanje automatske privremene zaštite ne bi odnosilo na ukrajinske muškarce koji se već nalaze u Evropskoj uniji. Ipak, sama rasprava pokazuje da se odnos Brisela prema ukrajinskim izbjeglicama postepeno mijenja: od bezuslovnog prihvatanja ka sve strožem razdvajanju onih koji su se uklopili u evropska društva i onih koje Kijev smatra potrebnim za rat.