Dragan Bokan, dugogodišnji kontroverzni prvi čovjek košarkaškog kluba Budućnost Voli, izabran je za novog predsjednika Košarkaškog saveza Crne Gore na današnjoj izbornoj skupštini te organizacije. Od ukupno 90 delegata, glasanju je pristupilo njih 68, od čega je 66 podržalo Bokana, dok su dva glasa bila uzdržana.

Iako je ovaj izbor formalno označio kraj višemjesečne institucionalne blokade u radu Saveza, suštinski je pokrenuo novi talas pitanja o uplivu parastruktura i interesnih krugova u crnogorski sport. Bokan je na funkciju došao kao jedini kandidat, scenario koji više liči na simulaciju izbora, nego na demokratski proces.

Javnost s pravom postavlja pitanje kako je moguće da na čelo najviše košarkaške institucije u zemlji dođe čovjek koji, prema široko rasprostranjenom uvjerenju, nikada u životu nije uputio šut loptom na koš. U državi koja se diči generacijama vrhunskih košarkaša i stručnjaka, izbor Bokana doživljava se kao trijumf uticaja kapitala, poslovnih kombinacija i nevidljivih centara moći nad sportskim integritetom.

Posebno zabrinjava činjenica da je Bokan, kao vlasnik kompanije „Voli“, ostao potpuno van istražnih radnji i pravosudnog interesovanja nakon što je u magacinima te firme zaplijenjeno kokain. Dok su drugi poslovni ljudi, u sličnim okolnostima, završavali u pritvoru ili pod istragama, Bokan nije ni informativno saslušan. Ta činjenica sama po sebi dovoljno govori o dubini i zaštićenosti struktura koje ga podržavaju.

Izbor Bokana za predsjednika KSCG nije puka sportska vijest, to je politička poruka. Poruka da duboka država u Crnoj Gori i dalje kadrira po ključnim pozicijama, i da se čak ni sport, poslednja zona koja bi trebalo da bude pošteđena tajkunskih i parabezbjednosnih uticaja, ne može oteti tim kandžama.

Na mjestu predsjednika KSCG Bokan je zamijenio Jelenu Dubljević, koja je podnijela ostavku u aprilu, ne ostavivši nikakvo značajno institucionalno nasleđe. Trenutno je u toku izbor članova Upravnog odbora, ali se već sada može pretpostaviti da će i taj proces biti samo formalnost u režiji već poznatih aktera.

Crnogorska košarka, umjesto da gradi svoj put na znanju, iskustvu i posvećenosti sportu, još jednom se predaje u ruke strukturi koja je svojim dosadašnjim djelovanjem pokazala više interesa za logistiku i profit, nego za plemenitu igru pod obručima.