ZAGREB – Pelješki most, jedan od najvažnijih i najskupljih infrastrukturnih projekata u Hrvatskoj, samo četiri godine nakon svečanog otvaranja moraće da bude podvrgnut višemjesečnoj i ozbiljnoj sanaciji zbog mreže pukotina na betonskim pilonima.

Most, kojim je jug Hrvatske povezan sa ostatkom zemlje bez prelaska granice Bosne i Hercegovine kod Neuma, otvoren je za saobraćaj 26. jula 2022. godine. Hrvatski mediji sada izvještavaju da bi radovi na uklanjanju nedostataka trebalo da počnu u oktobru, odmah poslije turističke sezone, odnosno pedesetak mjeseci nakon otvaranja objekta.

Prema objavljenim podacima, na površinskom betonskom sloju pilona stvorila se mreža pukotina dubokih od tri i po do šest centimetara. U pojedinim pukotinama uočeni su vlaga i voda, dok je zaštitni sloj betona koji štiti glavnu armaturu debeo između tri i po i sedam centimetara.

Sanacija je neophodna kako voda i so tokom vremena ne bi dospjele do armature, izazvale koroziju i ugrozile trajnost betonskih elemenata. Hrvatski mediji navode i da se radovima želi spriječiti mogućnost odvajanja i padanja djelova betona na kolovoz. Prema saznanjima „Jutarnjeg lista”, prve pukotine pojavile su se još tokom izgradnje mosta.

Predsjednik Uprave „Hrvatskih cesta” Ivica Budimir izjavio je da pukotine trenutno ne ugrožavaju stabilnost konstrukcije, ali da bi prodor soli i vlage u narednim decenijama mogao ubrzano da ošteti glavnu armaturu pilona.

„Površinski sloj betona trebalo bi uklanjati, zavisno od pukotina, sve do glavne armature, a zatim ponovo obnoviti sloj betona i dodatno ga zaštititi”, objasnio je Budimir.

Radovi bi trebalo da traju do početka sljedeće turističke sezone. Prema najavama „Hrvatskih cesta”, saobraćaj preko mosta neće biti obustavljen, a sanacija će minimalno uticati na kretanje vozila. Troškove radova trebalo bi da snosi izvođač, kineska kompanija „Čajna roud end bridž korporejšen”, pošto je most i dalje pod garancijom.

Na konstrukciji su uočeni i manji nedostaci, među kojima su tragovi rđe na pojedinim djelovima čelične konstrukcije i oštećenja koja će zahtijevati dodatno injektiranje donjih djelova stubova. Iz „Hrvatskih cesta”, međutim, poručuju da su obavljena ispitivanja pokazala da je beton u dobrom stanju i da nema opasnosti za bezbjednost saobraćaja.

Kada se popravlja hrvatski most, to je održavanje

Činjenica da se most star samo četiri godine već suočava sa pukotinama i višemjesečnom sanacijom u Hrvatskoj se, sasvim razumno, tretira kao tehničko pitanje koje treba riješiti u garantnom roku.

Niko zbog toga ne tvrdi da je Hrvatska stala, da su svi infrastrukturni radovi besmisleni ili da most treba zatvoriti, a državu proglasiti nesposobnom. Nema blokada puteva, upada u institucije niti kampanje u kojoj bi se svaka pukotina na betonu koristila kao navodni dokaz raspada države.

U Srbiji, međutim, svaki problem na nekom gradilištu, svaka sanacija, popravka ili kašnjenje postaju povod za političku histeriju dijela blokaderskih aktivista i medija koji ih podržavaju.

Po toj matrici, kada se u nekoj evropskoj državi popravlja novi most, riječ je o redovnom održavanju, odgovornom upravljanju i otklanjanju nedostataka u garantnom roku. Kada se slična stvar dogodi u Srbiji, isti krugovi pokušavaju da je predstave kao dokaz korupcije, raspada sistema i razlog za napad na sve što je država izgradila.

Razlika, dakle, nije u tome što se infrastrukturni objekti u drugim zemljama ne popravljaju. Naprotiv, primjer Pelješkog mosta pokazuje da ozbiljne sanacije mogu biti potrebne i samo nekoliko godina nakon otvaranja velikih i skupocjenih projekata.

Razlika je u tome što u Hrvatskoj ne postoji organizovana politička struktura koja svaki rad, ulaganje i uspjeh sopstvene države dočekuje sa podsmijehom, mržnjom i pozivom na blokadu.

Dok se u drugim zemljama nedostaci otklanjaju, a mostovi nastavljaju da služe građanima, srpska blokaderska politika pokušava da svaku pukotinu pretvori u politički program, svaki problem u nacionalnu tragediju, a svaki uspjeh Srbije u povod za novi napad na državu i ljude koji su nešto izgradili.