Porijeklo ovog običaja zapravo je drevno i prilično jezivo.
Korene vuče još iz antičkog vremena, a oni su povezan sa Hadom, odnosno podzemnim svijetom mrtvih. Kod starih Grka postojalo je vjerovanje da duša čovjeka nakon njegove smrti odlazi u Had, u kojem se nalazi tužna ravnica sa belim divljim cvijećem. Ovom ravnicom protiče pet rijeka: rijeka Stiks – ledena, reka mržnje, zatim Aheron – rijeka bola, Kokitus – reka jadikovanja, Flegeton – rijeka vatre i Leta – rijeka zaborava.
https://aloonline.me/lifestyle/nakon-sto-su-mu-odstranili-jezik-mika-antic-je-znao-da-mu-se-blizi-kraj-njegove-poslednje-zelje-bile-su-neuobicajene/
Duša pokojnika koja dođe u Had, pije vodu iz rijeke Lete kako bi zaboravila prethodni život i patnje u njemu. Oni koji su vjerovali u reinkarnaciju smatrali su da duša pokojnika pije vodu iz ove rijeke kako bi u potpunosti zaboravila pređašnji život i kako bi se pripremila za novi.
Upravo u ovim legendama i vjerovanju starih Grka leži i korjen običaja da se ne nazdravlja vodom. Kao posledica ove morbidne priče smatra se da je predlaganje zdravice nekome s vodom slično kao da ste mu poželjei lošu sreću, a možda i smrti. Mnogi ljudi takođe vjeruju da nazdravljajući vodom želite i sebi smrt, jer ova tečnost odražava vaš budući vodeni grob.
Osim što ćete poželjeti smrt dragom gostu i sebi, nazdravljanjem vodom izazvaćete bijes bogova. Nazdravljanje se uvijek smatralo željom koju ste uputili bogovima, nudeći im svoje piće dok dižete čašu.
https://aloonline.me/turizam-i-biznis/hridsko-jezero-poklon-bogova-sumskim-vilama/
Proslava uz čašu napunjenu vodom, dosadno i neutralno piće, nije bilo cijenjeno kod bogova, i svako ko bi se usudio da nazdravi ovim pićem, doživeo bi tragičnu sudbinu.
;t=9s
