Miroslav Mika Antić otišao je sa ovoga svijeta prije 34 godine, ali je ostao besmrtan. I danas žive njegovi stihovi, pjesme i priče o umjetniku koji je stvarao baš tako kao što je i živio - autentično i neponovljivo.
Miroslav Antić, veliki srpski pjesnik, umro je 24. juna 1986. godine nakon duže bolesti. U tom trenutku već je bio obolio od raka vilice i hirurzi su mu odstranili dio jezika.
Činjenicu da više ne može da govori pjesnik je teško podnio.
Mnogo je pio i, skoro fanatično, slikao. Mora da je znao da mu se zemaljski život bliži kraju jer se pobrinuo da ga uredi i završi svoje poslove na ovom svijetu.
Iste noći kada je umro, u ruke Dude iz komšiluka stiglo je pismo pisano Mikinim urednim rukopisom. Poslednja želja pjesnika bila je samo jedna – da ga poštede suvišnih konvencija.
- Kad me budu iznosili, neka pročitaju ‘Besmrtnu pjesmu’. A kad me pokopaju, neka Janika Balaž ili Tugomir odsvira "Pirav manga korkoro". Niko ne smije da mi drži govor – pisalo je.
