Reditelj Đorđe Kadijević, autor kultnog filma „Karađorđeva smrt“ iz 1983. godine, podijelio je svojevremeno u emotivnoj ispovijesti jedan od najdramatičnijih i najuzvišenijih trenutaka u svom umjetničkom životu – trenutak kada je istorija prestala da bude prošlost i postala živa stvarnost.

Film je sniman na autentičnim lokacijama, a jedna od najvažnijih scena dešavala se u Radovanjskom lugu, gdje je 1817. ubijen Vožd Karađorđe. Za potrebe snimanja, ekipa je rekonstruisala kolibu u kojoj se Karađorđe skrivao po povratku u Srbiju. Sama scena bila je napeta, a glavni glumac Marko Nikolić, koji je tumačio ulogu Vožda, bio je pod velikom tremom.

„Primijetio sam da je u posebnom psihološkom stanju. Da bih ga smirio, pozvao sam ga da do lokacije pođemo zajedno u mom ‘mercedesu’. Nije išao s ostalim glumcima u kombiju — pošao je kao Vožd, gospodski“, prisjetio se Kadijević.

Ali ono što je usledilo niko nije mogao da predvidi.

Po dolasku u Radovanjski lug, stotine mještana iz okolnih sela već je bilo okupljeno, željno da prisustvuje sceni oživljavanja istorije. Situacija je bila toliko van kontrole da je pozvana milicija da obezbijedi prostor.

„Marko, obučen kao Karađorđe, izlazi iz kola zajedno sa mnom. Narod ga ugleda. I nasta potpuna tišina. A onda… ljudi prilaze, jedan po jedan, i počinju da mu ljube ruku. Kao Voždu“, ispričao je reditelj.

Sve se pretvorilo u scenu koju ni kamera nije mogla do kraja da zabilježi. Marko Nikolić plače. Đorđe Kadijević plače. Seljaci plaču. Kompletan set plače.

„Takvu scenu, takav dodir između naroda i njegove istorijske svijesti, nikada više nisam doživio. To je mogla da rodi samo duša ovog naroda. Samo ona. Samo tada. I nikad više.“

Ovaj prizor, po riječima samog Kadijevića, bio je najdragocjeniji trenutak u čitavom njegovom filmskom stvaralaštvu, uprkos tome što je snimio dvadesetak filmova i četiri televizijske serije. To nije bio samo film – to je bio povratak Karađorđa svome narodu. I trenutak u kome su se umjetnost, istorija i emocija slili u jednu suzu.