JOŠ JEDNA GLUMICA ŽRTVA SILOVANJA! Pokojna Mira Furlan pred smrt opisala jezive traume!

Glumica Mira Furlan koja je preminula prošle godine od komplikacija prouzrokovanih virusom Zapadnog Nila, u odlomku iz knjige „Voli me više od svega na svijetu“ napisala je da je bila silovana od strane jedne javne ličnosti, čiji identitet nije otkrila.

"Jedne zimske noći tuširam se u Citeovoj zajedničkoj kupaonici. Puštam da voda pada po meni nakon cijelog dana hodanja po ulicama i kontempliranja o mojem samotnom, životu", napisala je diva bivše Jugoslavije.

"Iznenada me neko hvatao za ramena. Otvaram oči , do mene u tušu je veliki, goli muškarac. Vrištim i guram ga napolje. Pokušava me savladati, ali moji ga krici oteraju i on me pušta. Bežim iz tuša. Trčim na ulicu pokušavajući prekriti svoje golo, mokro telo malim peškirom koji sam uspjela u zadnji čas zgrabiti u tušu. Čujem kako muškarac viče za mnom: Tu es une raciste! – rečenicu identičnu onoj koju je neki crnac vikao za mnom u Amiensu, na jednom od mojih solo putovanja po Evropi. Takođe, kao i pre, imam jak poriv da potrčim za čovjekom, zaustavim ga i objasnim mu da moj bijeg nije rezultat mog rasizma, nego nedostatka interesa za je*anje s posve nepoznatim tipom pod tušem u zajedničkoj kupaonici univerzitetskog doma."

"Prilično zanimljivo, ali ovaj incident nije me posebno povrjedio, skršio ili ponizio. Umesto toga smatrala sam ga još jednom avanturom, još jednom opasnom situacijom koju sam vrlo spretno uspjela izbjeći. Više me brinula mogućnost da će zlostavljač pogrešno razumjeti moj beg kao izraz mog rasizma. Ta optužba činila mi se teže podnošljiva od samog napada. Možda zato što nikad nisam mislila da sam u stvarnoj opasnosti. Osjećala sam se nepobjedivo. Sve te opasne situacije bile su tek zanimljive priče, predstave ili filmovi kraj kojih sam prolazila.... To što sam bila čudna nije mi pomoglo godinama kasnije, dok sam ćaskala i pila u nečijem stanu nakon kazališne predstave. Iznenada sam završila sama s čovekom kojeg sam jedva poznavala, čovekom iz drugoga grada, vrlo poznatom javnom ličnošću. Gdje su svi ostali? Gdje su nestali? Zgrabio me je snagom koja je bila zastrašujuća. Pričepio me je kolenom dok mi je obe ruke držao nad glavom. Osjećala sam se potpuno bespomoćno. Rukom mi je pokrio usta da ne vrištim. Snošaj je bio gotov za nekoliko sekundi. Možda je upravo njegova brzina bila to što me spasilo od prestravljenosti zbog napada. Moj um nije to mogao slediti. Sve je bilo gotovo prije nego što sam uopšte mogla shvatiti šta se desilo. Bila sam zapanjena i bez teksta. On je nestao sljedeće sekunde. Ja sam pak trčala zagrebačkim ulicama celim putem do kuće, više šokirana drskošću nego duboko pogođena nasiljem. Na čas sam pomislila otići na policiju, ali sam odlučila da neću. Znala sam da bi policajci jedan drugom značajno namigivali misleći: Drolja. Dobila je što je zaslužila", prenosi javniservis.net