Dok se u istražnom zatvoru nalazi zbog sumnje da je zloupotrebio položaj i sarađivao sa jednom od najopasnijih kriminalnih grupa na Balkanu, bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić u najnovijem javnom obraćanju pokušava da se predstavi kao žrtva i borac za pravdu. Pismo koje je dostavio preko advokata medijima bliskim bivšem režimu – TV E i portalu ETV – predstavlja, po našoj ocjeni, očajnički pokušaj političkog spasa i medijskog spina.

Dok Katnić kritikuje Specijalno državno tužilaštvo i tužioca Miloša Šoškića zbog, kako kaže, „falsifikovanja i skrivanja dokaza“, javnost ne zaboravlja da se upravo tokom njegovog mandata kriminal duboko ukorijenio u institucijama. Nije bilo postupaka protiv šefova kavačkog klana, a Lazović i Čađenović, kojima sada piše u zaštitu, bili su persone od najvećeg povjerenja u bezbjednosno-pravosudnoj vertikali bliskoj tadašnjoj vlasti.

Upadljiva je i činjenica da je Katnićevo pismo plasirano upravo preko medija koji se tradicionalno koriste za obračun sa aktuelnom vlašću i relativizaciju zločina kriminalnih struktura. Njegove optužbe na račun Šoškića, Andrije Mandića i drugih predstavnika vlasti, djeluju kao loša odbrana i očigledan pokušaj skretanja pažnje sa činjenica i materijalnih dokaza.

Katnić u više navrata koristi patetičan i bombastičan rečnik, upoređujući sebe sa žrtvama inkvizicije, pominjući "luču slobode" i prijetnje „mračnim silama“. Iza tih riječi, međutim, ne krije se odgovor na jedno suštinsko pitanje - kako je moguće da su visoki funkcioneri pod njegovim patronatom razvili duboke veze sa kavačkim klanom, a da on o tome ništa nije znao?

Pokušaj da se čitav slučaj prikaže kao politički progon pada u vodu već na prvoj činjenici, Katnić i njegovi bliski saradnici uhapšeni su tek nakon što su predočene obimne komunikacije sa enkriptovane aplikacije „Skaj“, koje ukazuju na koordinaciju i podršku kriminalnom klanu. Nije tu u pitanju interpretacija, već direktna komunikacija sa narko-strukturama.

Još apsurdnija je Katnićeva teza da mu je ugrožena porodica jer je, po njegovim riječima, jedan poslanik u Skupštini pokazao njegovu fotografiju sa lisicama. U pitanju je zvaničan dokaz uhapšenog funkcionera – što je javni interes, a ne „osveta“. No, kao što i sam kaže: „Kakav čovjek, takva i diskusija“.

Katnićevo pismo više govori o njemu nego o bilo kom drugom. Umjesto da se u postupku brani pravno, on u javnost iznosi veliki politički monolog – kao da je na mitingu, a ne u sudskom procesu. Njegov pokušaj da sebe postavi u ulogu disidenta u zatvoru, a ne osobe koja je godinama štitila sistem duboko prožet kriminalom, zvuči neuvjerljivo i vrijeđa inteligenciju građana.

Na kraju, ko je u Spužu zbog borbe za pravdu, a ko zbog veza sa mafijom, pokažeće sud – ali javnost više nije naivna kao u vrijeme kada je Katnić imao apsolutnu moć i glumio Haškog tužioca u vlastitoj režiji.

Tekst pripremila Redakcija ALOonline – istinito, bez straha, na strani naroda