Na praznik Svetih mučenika Kirika i Julite i dan molitvenog spomena na Svete novomučenike Veličke i Gornjepolimske, u istoimenom hramu u Veliki kod Plava, služena je Sveta Arhijerejska Liturgija kojom je obilježena 81. godišnjica od stravičnog zločina iz 1944. godine, kada su pripadnici fašističkih divizija „Skenderbeg“ i „Princ Eugen“ na najsvirepiji način ubili više od 500 žena, djece, staraca i nenaoružanih žitelja tog kraja.

Svetu Liturgiju su služili Njegovo Visokopreosveštenstvo Mitropolit budimljansko-nikšićki g. Metodije i Njegovo Preosveštenstvo Episkop pakračko-slavonski g. Jovan, uz sasluženje brojnog sveštenstva, u molitvenom prisustvu vjernog naroda Velike i podčakorskih sela.

Hram Svetih Kirika i Julite, koji je podignut u spomen na veliko stradanje i osvećen 2001. godine od strane blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija i tadašnjeg Episkopa budimljansko-nikšićkog g. Joanikija, postao je mjesto sabranja i molitvenog pamćenja svih žrtava Gornjeg Polimlja postradalih od naci-fašista.

Sveti Arhijerejski Sabor Srpske Pravoslavne Crkve je 2017. godine pribrojao svetima novomučenike Veličke i Gornjeržanićke, među kojima je i 28 djece umorene od gladi u zatvoru u Plavu 1941. godine.

Nakon čitanja Svetog Jevanđelja, poučnom besjedom se obratio Preosvećeni vladika Jovan. On je istakao značaj ovog sabranja u znaku vaskrsenja, naročito naglasivši radost prisustva djece, kao simbola duhovne obnove stradalne Velike. Podsjetio je da je 2022. godine krst iz Jasenovca prenesen u Veliku i postavljen ispred hrama, kao simbol zajedništva svih srpskih mučenika, i žive veze stradanja i vaskrsenja.

U nastavku molitvenog sabranja, služen je i pomen za 108 srpskih vojnika stradalih u bitkama na Košarama, a potom je osvećen i prelomljen slavski kolač, te blagosloveno slavsko žito.

Mitropolit Metodije u svojoj arhipastirskoj besjedi poručio je da je stradanje mučenika Velike i Gornjeg Polimlja i dalje živo u srpskom narodnom pamćenju, ali i da ono mora da bude izvor pokajanja, uzajamnog praštanja, duhovnog sabranja i vraćanja Bogu ljubavi.

„Nema drugog puta i načina spasenja osim sjedinjenja sa Gospodom. Sve što nam se dešava – kroz istoriju, pa i danas, poziv je na preumljenje i pokajanje“, kazao je Mitropolit, naglašavajući da „nema opravdanja da naš narod, nakon svega što je pretrpio, i dalje luta i otuđuje se od svetosti“.

Ukazujući na duhovne posljedice odstupanja od vjere i Crkve, Mitropolit je naglasio:
„Ako ne osvećujemo svoja sabranja i zajednice liturgijom, ako se ne molimo i ne živimo po Jevanđelju, onda padamo. A taj pad nije ništa drugo nego posljedica udaljavanja od Boga“.

Posebnu zahvalnost izrazio je Visokopreosvećeni Mitropolit svom saslužitelju, Episkopu Jovanu, koji iz godine u godinu dolazi iz Jasenovca u Veliku, noseći – kako je rekao – „radost Vaskrsenja sa polja srpskog stradanja, donoseći blagoslov i utjehu ovoj zemlji natopljenoj krvlju mučenika“.

„Cio srpski narod, gdje god da živi – u Dalmaciji, Slavoniji, Srbiji, Vojvodini, Kosovu, Crnoj Gori, Hercegovini – povezan je u jedan krug stradanja, molitve, vaskrsenja. I svi smo dužni da čuvamo tu svetu vezu sa našim precima koji su za Krst časni i slobodu zlatnu stradali“, istakao je Mitropolit Metodije.

Nakon Liturgije, održan je kulturno-umjetnički program i trpeza ljubavi, koju je ove godine pripremila porodica Radulović. U zajedništvu, molitvi i sveštenom pomenu, Veličani i sabrani narod iz cijelog Polimlja i drugih krajeva svjedočili su da stradanje nije kraj, nego početak vaskrsenja, i da je put spasenja u jedinstvu, pokajanju i svetoj Liturgiji.

Sabranje u Veliki nije samo čin sjećanja na tragediju, već živi izraz duhovne zrelosti srpskog naroda, koji i u 21. vijeku iz pepela stradanja svjedoči Hrista Raspetog i Vaskrslog.