Njegovo Preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki G. Metodije služio je, u nedjelju po Bogojavljenju, 26. januara 2025. godine, Svetu Arhijerejsku Liturgiju u manastiru Đurđevi Stupovi.

Sasluživalo je sveštenstvo beranskog namjesništva i monaštvo Manastira, uz molitveno učešće vjernog naroda.

Sabranima se liturgijskom propovjedi obratio Preosvećeni Episkop Metodije, ukazavši da na današnji, nedjeljni, vaskršnji dan Crkva slavi i Odanije Bogojavljenja, praznika koji je proslavljan sedam dana, u kojem se Bog javio, Hristos ovaploćeni, smireni, krotki.

„Došao je u pustinju, ne u veliki grad da se projavi kao Onaj Koji ima vlast i moć i da svi idu za Njim, nego je otišao u pustinju, u Jordan. Pustinja ima posebno mjesto u domostroju našeg spasenja, u pustinjama su se podvizavali najveći podvižnici hrišćanske Crkve. u pustinji se Hristos rodio, u vitlejemskoj pećini, ne u velikom gradu, hotelu, gostionici vitlejemskoj tada gdje su Njegovi roditelji došli na popis. Kroz pustinju i kroz Crveno more Mojsije je provodio svoj narod do obećane zemlje. Pustinja ima veliki smisao i značaj na putu našeg spasenja. Ona ima i svoj duhovni značaj, ne samo svoj prostorni, geografski i ambijentalni. Pustinja znači da svoje srce i um oslobodimo od svih nepotrebnih misli, osjećanja, želja, da svoje tijelo osveštamo dobrim djelima i molitvom, svoju dušu blagodaću Božjom“.

Na ovaj praznik Bogojavljenja, čije Odanije danas proslavljamo, dodao je Vladika, otpuštamo ga u ciklusu bogoslužbenih godišnjih praznika.

„Hristos je došao u pustinju smiren i krotak da bi pokazao kako nam se može nebo jedino otvoriti, na koji način. Sa gordošću i ohološću nebo se zatvorilo i palim angelskim silama i Adamu koji je pomislio da će da bude ravan Bogu time što će da uzme po nagovoru zmije i da jede sa drveta poznanja dobra i zla, a onda je Gospod pokazao kako se može jedino nebo otvoriti. To je smirenjem kad je došao Jovanu Krstitelju da Ga krsti, krštenjem vodom, krštenjem za pokajanje. A kad Ga je prepoznao Preteča, koji je pred Njim išao da priugotovi put Njegov. Rekao je: Otkud ja tebe, Gospode, da krstim, ti treba mene. A On kaže: Ostavi sad to, valja nam ispuniti svaku pravednost, sve što je zapisano u pismu, u Starom zavjetu i sve što su rekli i predskazali i nagovjestili Sveti proroci“.

„A onda, smiren, saginje glavu pod ruku stvorenja svoga i otvara se nebo nad smirenjem i i čuje se glas Očev, koji govori: Ovo je Sin moj ljubljeni Koji je po mojoj volji. Kad god sljedbenici Hristovi, mi koji se tim imenom hrišćanskim nazivamo, idemo, idući za Hristom i doprinesemo malo tom smirenju Hristovom, makar jednim malim dijelom, smirivši se i bivajući krotki, onda nam se malo i nebo otškrine i obasja nas blagodat Božja, Duh Sveti siđe na nas kao što je silazio i sišao na Sina Božjeg, Pomazanika, Hristosa na rijeci Jordanu, potvrđujući riječi Očeve da je On Sin Božji. Šta nam s e javilo u tom velikom prazniku? Tri najvažnije stvari za naše spasenje i za našu vječnu sudbinu, to je da budemo smireni i krotki, kako nam je svojim djelom i životom Hristos pokazao, a onda projavila nam se i tajna Svete Trojice, da je Bog Otac uzrok i Sinu i Duhu Svetom Koji se rodio od Oca Duha Svetog, Koji je proizašao iz Oca“, besjedio je Njegovo Preosveštenstvo.

Projavilo se, po riječima Vladike Metodija, da je On načelo našeg spasenja, a potom i njihov međusobni odnos Otac i Sin i Duh Sveti.

„Šta nam se treće javilo? Da su osveštane vode, a voda je svuda prisutna i u vazduhu, i u kamenu, u drvetu i u n ašem tijelu i nema nigdje materija, ne postoji gdje u njoj nije prisutna voda. A osvećenje vode Hristovim ulaskom u nju, osveštala se cjelokupna tovrevina i pripremila se da čuje riječi spasonosne Hristove, jevanđelske da nas pripremi za Carstvo nebesko. To su tri velike tajne. Nekad je vodom Bog kažnjavao svijet, potopom zbog grijeha koji se zacario bio na zemlji, a sada Gospod grijeh satire na zemlji Svetom tajnom krštenja“.

„Krštavamo se vodom ali blagodaću Duha Svetog, spiramo grijehe sa duše svoje, a onda posle kao nova krštenja su pokajanje. To je onda kao mala krštenja, obnavljamo svoju dušu, spiramo svoje grijehe i pripremamo se za Carstvo nebesko, primajući blagodat Božju. Neka ovaj praznik, koji otpuštamo, a idemo u susret Svetom Savi, prvom srpskom prosvetitelju i učitelju našem, ravnoapostolnom koga proslavljamo od večeras i sjutra njegov praznik. Da nam Sveti Sava prosvijetli um, ovdje Prvoslav je bio sinovac Nemanjin, odnosno njegov brat od strica koji je postrojio ovu svetu obitelj na ovom blagoslovenom mjestu i u ovom današnjem gradu, Beranama. Ni zbog čega drugog, nego zbog onoga zbog čega je Hristos došao u ovaj svijet da se smirimo, da proslavljamo Svetu Trojicu i da se osveštavamo blagodaću Duha Svetog, saborujući svetim Liturgijama i pričešćujući se Tijelom i Krvlju Hristovim“, poručio je Episkop budimljansko-nikšićki G. Metodije.