Srpska pravoslavna crkva danas obilježava Badnji dan, koji se proslavlja dan pred Božić. Ovo je poslednji dan božićnog posta, a porodice za posnom trpezom dočekuju dan rođenja Isusa Hrista. U pravoslavnim hramovima se služi liturgija, a na večernjoj službi se pali Badnjak. On se siječe ujutru, tačnije mlado hrastovo ili cerovo drvo.
Domaćin sa djecom odlazi ujutru u šumu po Badnjak. Ovo drvo simboliše Hrista i njegov dolazak na svijet, dok njegovo paljenje predstavlja toplinu Hristove ljubavi. Takođe, predstavlja i podsjećanje na drvo koje su pastiri doneli u pećinu i koje je Josif založio kako bi se novorođeno dijete ugrijalo.
Pred veče domaćin unosi badnjak i slamu u kuću. Kuca na vrata, a kada ukućani pitaju: „Ko je?”, odgovara: „Badnjak vam dolazi u kuću.” Potom mu domaćica otvara i govori: „Dobro veče, badnjače!” Domaćin stupajući desnom nogom preko praga unosi badnjak u kuću i pozdravlja ukućane: „Srećno vam Badnje veče”, a ukućani otpozdravljaju: „Bog ti dobro dao i sreće imao”, dok domaćica sipa po njemu žito iz sita.
Noseći badnjak domaćin kvoca kao kvočka, a domaćica i djeca idu za njim i pijuču kao pilići. Domaćin obilazi sve uglove doma bacajući po jedan orah u svaki ugao. Ostali orasi i lješnici se ostavljaju i u slami ispod stola i najčešće se jedu sa medom.
Po unošenju badnjaka, domaćin ili domaćica, unosi slamu i raznosi je po cijeloj kući, a posebno na mjesto gdje će biti postavljena večera. Pri tome onaj ko nosi slamu kvoca, a ostali pijuču. Slama podsjeća na onu na koju je Bogorodica položila Hrista. Kuća se kadi tamjanom i u slamu se stavljaju darovi, koji podsjećaju na darove kojima su mudraci sa Istoka darovali novorođenog Hrista.
U toku dana, domaćica u jedno sito stavi sve vrste žitarica, suvih šljiva, oraha i jabuka i to sve stoji u vrhu stola gdje se večera. Ponegdje sito stave pod sto, a ponegdje kod ognjišta. Tim žitom posipa se badnjak, slama i polažajnik.
