Rođenje Presvete Bogorodice jeste početak rođenja jedine istinske i besmrtne Radosti u ovome svetu, kako i pojemo u prazničnom troparu: „Rođenje Tvoje, Bogorodice Djevo, radost najavi celoj vaseljeni…ˮ

Presveta Djeva Marija rodila se od starih i bezdetnih roditelja, Joakima i Ane. Otac Joakim beše iz plemena Davidova, a majka Ana iz plemena Aronova. I tako Marija beše po ocu iz carskog roda, a po majci iz roda svešteničkog. Sv. pravedni Joakim i Ana, zbog bezdetnosti, u skrušenosti svojoj moljahu se Bogu s plačem da obraduje starost njihovu darovanjem jednoga čeda, kao što je nekad obradovao starca Avraama i staricu Saru darovavši im sina Isaka. I čovjekoljubivi Gospod obradova ih radošću koja je prevazilazila daleko sva njihova očekivanja i sve najljepše snove, jer im darova ne samo ćerku, no i Bogomajku – roditeljku Života.

Blagodatna Marija, blagoslovena među ženama, hram Duha Svetoga, oltar Boga živoga, trapeza Hljeba nebesnoga, kivot Svetinje Božje, drvo najslađega Ploda, slava roda ljudskog, pohvala roda ženskog, istočnik devstva i čistote – to beše Bogom darovana ćerka Joakima i Ane. Rođena u Nazaretu, a posle tri godine odvedena u hram erusalimski, odakle se vratila opet u Nazaret da čuje i smireno primi blagovijest svetog Arhangela Gavrila o rođenju Sina Božjeg, Spasitelja svijeta, iz Njenoga prečistoga i devičanskoga tijela. Po riječima prepodobnog Justina Ćelijskog: “Veli se u divnom današnjem troparu Presvete Bogomajke: da je Gospod Hristos, uništivši prokletstvo, u isto vrijeme uništio smrt i darovao nam Život vječni. Eto vječne radosti, eto radosti koju je donijela Presveta Bogomajka ovome svijetu. Rodila nam je Boga – Pobjeditelja smrti, Pobjeditelja pakla, mučitelja roda ljudskog strašnog i užasnog đavola. I rodivši nam Njega, Ona je zaista rodila Boga, koji je iznad smrti, koji je odnio pobjedu nad svima smrtima, pobjedu nad đavolima i svima đavolima. Da, tako je Ona postala uistinu, zajedno sa svojim Božanskim Sinom, Pobjediteljka smrti i Davateljka Vječnoga Života.ˮ

 

Istorijat i himnografija praznika Rođenja Presvete Bogorodice


U toku bogoslužbene godine postoji četiri praznika Presvete Bogorodice, od kojih je svakako prvi praznik upravo Rođenje Presvete Bogorodice. Po riječima Svetog Andreja Kritskog, praznik Rođenja Presvete Bogorodice može se nazvati početkom praznikâ. Ovim velikim praznikom Presvete Bogomajke počinje godišnji ciklus velikih praznika, dok se ciklus Velikih praznika završava još jednim Bogorodičinim praznikom – Uspenijem. U Svetom Pismu nema pisanih svedočanstava o Rođenju Presvete Bogorodice, već je praznik prenošen zahvaljujući osveštanoj tradiciji Crkve vođene Duhom Svetim.

Crkva je, vremenom, počela da se u okviru posebnog praznika sjeća rođenja Djeve Marije i da ga praznuje, ali ne zato što je Njeno rođenje po nečemu bilo izuzetno, čudesno ili do tada nezabiljeležno, već upravo zbog toga što je osetala da sama svakidašnjost Njenog rođenja otkriva novi i blistavi smisao u svemu onome što nazivamo “svakidašnjicom”, da svakidašnjost njenoga rođenja daje novu dubinu svim onim detaljima ljudskoga života koje tako često smatramo potpuno nevažnim.

Bogoslužbeni tekstovi ovog praznika prepuni su raznih naziva Presvete Djeve Marije (Sasud svetlosni, knjiga života i riječi, istočna kapija kroz koju dođe Bog, presto premudrost…), a sami nazivi nadahnuti su poukama kako Starog, tako i Novog Zavjeta. Na večernjem bogosluženju imamo tri starozavjetna čitanja, u kojima se mariološki naglašava značaj Presvete Djeve u sveštenoj istoriji spasenja.

Rođenje Tvoje, Bogorodice Djevo, radost najavi svoj vaseljeni, jer iz Tebe zasija Sunce Pravde (Istine), Hristos Bog naš Koji, razrušivši prokletsšvo, dade nam blagoslov i, uništivši smrt, darova nam život vječni. (tropar praznika)

Što se tiče himnografa za ovaj praznik, Sveti Roman Melod je napisao jedan kondak praznika Roždestva Presvete Bogomajke. Sveti Andrej Kritski je sastavio dve praznične propovedi, kao i drugi kanon praznika; Sveti Jovan Damaskin sastavio je prvi kanon praznika; Stihovnje stihire napisao je Sveti German, patrijarh carigradski, dok je treću litijsku stihiru sastavio Anatolije. Sveti Stefan Svjatogradec sačinio je tri stihire na Gospodi vozvah i prvu litijsku stihiru. Josif Himnograf napisao je kanon pretprazništva. Službu praznika Rođenja Presvete Bogorodice možemo pratiti od sedmog veka. Praznik ima jedan dan pretpraznistva i četiri dana popraznistva.

Tvojim rođenjem Prečista, oslobodiše se Joakim i Ana sramote zbog nemanja djece, a Adam i Eva od sramote propadljivosti (truležnosti), i narod Tvoj, izbavivši se uzroka grijeha, kliče Ti: Nerotkinja rađa Bogorodicu i Čuvarku nešeg života. (Kondak praznika)