VUČJI DO – Njegova svetost patrijarh srpski Porfirije načalstvovao je danas, povodom 150. godišnjice Bitke na Vučjem Dolu, svetom arhijerejskom liturgijom u hramu Svetog sveštenomučenika Atinogena, podignutom na mjestu na kojem su srpski junaci 1876. godine izvojevali jednu od najznačajnijih pobjeda nad višestruko brojnijom vojskom Osmanskog carstva.

U besjedi poslije liturgije, patrijarh Porfirije poručio je da su vučjedolski junaci, nadahnuti Jevanđeljem i svetosavskim zavjetom, znali da je „zemaljsko zamalena carstvo, a nebesko uvijek i dovijeka”, zbog čega nisu pristali da se odreknu sebe, promijene svoj identitet i prihvate druga pravila života kako bi stekli udobnost, privilegije i olakšice ovoga svijeta.

Poglavar Srpske pravoslavne crkve besjedu je započeo porukom da je Bog čitavu tvorevinu stvorio savršeno, tako da sve što postoji služi i pomaže jedno drugome, svjedočeći na taj način o Božjoj ljubavi, stvaralačkoj sili i moći.

Čovjek je, kako je rekao, stvoren po slici i prilici Božjoj i postavljen u središte tvorevine, da bi se Bog proslavljao u njemu, a čovjek, slaveći Boga, proslavljao i sve što je stvoreno.

– Veliki je Gospod, jer je pokazao da je On isključivo i samo ljubav, da po svojoj prirodi jeste ljubav i da je Njegova ljubav mjera i mjerilo svega. On postoji kao ljubav, stvara kao ljubav i upravlja svime kao ljubav – kazao je patrijarh.

Prema njegovim riječima, Bog ljude poziva u svoje Carstvo ljubavlju, a i Njegov sud, odnosno rasuđivanje po kojem čovjek ulazi u Carstvo nebesko, zasnovano je na ljubavi.

– On sudi ljubavlju. U Bogu je sve Božje, a mi smo stvoreni da učestvujemo u onome što je Njegovo. Zato je zaista veliki Gospod i divna su djela Njegova. Ne postoje ni misao ni riječ, niti bilo šta od ovoga svijeta, što može opisati Njegovu ljepotu, savršenstvo i, iznad svega, Njegovu ljubav – poručio je patrijarh Porfirije.

Govoreći o smislu liturgijskog sabranja na Vučjem Dolu, on je istakao da je Bog okupio vjerni narod da služi Njemu, ali i da ljudi služe jedni drugima, potvrđujući kroz pričešće da su jedno sa Hristom i međusobno povezani u Crkvi.

Patrijarh je ukazao na to da je svaki čovjek jedinstven, obdaren posebnim darom i pečatom, ali da različitost ne razdvaja ljude koji su sjedinjeni u Hristu.

– Ne postoje dva ista čovjeka po darovima i po onome što jesu. Svako od nas je original i svakog od nas Bog na poseban način voli. Iako je svako drugačiji i poseban, svako od nas nosi u sebi čitavog Boga. Svi zajedno jesmo jedna cjelina, jedan organizam, Crkva Hristova – naglasio je poglavar SPC.

Nije, kako je dodao, presudno gdje je neko rođen niti kako mu se zovu otac i majka, već da je kršten u ime Oca, Sina i Svetoga Duha i da se pričešćuje Tijelom i Krvlju Hristovom.

– Iako smo po svemu različiti, svako od nas postaje jedno sa drugim, postajući jedno sa Hristom – rekao je patrijarh.

Sveti Sava kao ime srpskog naroda

Poseban dio besjede patrijarh Porfirije posvetio je Svetom Savi, navodeći da je veliki Božji dar to što srpski narod pripada pravoslavnoj vjeri i što je za prvog srpskog arhiepiskopa dobio Svetog Savu.

Sveti Sava je, kako je poručio, korijen iz kojeg je srpski narod iznikao, kroz vjekove se razvijao i donosio duhovne plodove.

– Gdje god da se nalazimo, ako smo kršteni u ime Svete Trojice i srpskog smo roda, imamo jedno i jedinstveno ime i prezime. I pravoslavni Srbin u Americi, i pravoslavni Srbin bilo gdje u Evropi, i gdje god da se nalazi, ima jedno te isto ime i prezime – kazao je patrijarh.

Prema njegovim riječima, svaki pripadnik srpskog pravoslavnog naroda, označen Hristovim krstom, duhovno nosi ime Svetog Save i Rastka Nemanjića.

– Ime i prezime svakoga od nas jeste Sveti Sava, jeste Rastko Nemanjić. U tome se prepoznajemo, jer, prepoznajući se u Svetom Savi, prepoznajemo se u jednom Gospodu, u Gospodu Isusu Hristu – istakao je patrijarh.

On je ocijenio da Vučji Do, iako po svom imenu može djelovati kao divlji i negostoljubiv kraj, predstavlja mjesto duhovne ljepote i prisustva blagodati Duha Svetoga zbog događaja koji su se na njemu odigrali prije jednog i po vijeka.

– Ovdje su oni koji su se nazivali imenom Svetoga Save, ovdje su svetosavci znali da je zemaljsko zamalena carstvo, a nebesko uvijek i dovijeka – poručio je poglavar SPC.

U tim riječima, kako je objasnio, sadržano je cjelokupno Hristovo Jevanđelje koje je srpski narod oblikovalo kroz vjekove, postalo pravilo njegovog života i mjerilo prema kojem se ispituju svi drugi zakoni, pravila i ideje, bez obzira na to da li se predstavljaju kao moderne ili stare.

Jedino ideje koje mogu da izdrže sud Jevanđelja, dodao je, mogu biti prihvaćene kao pravila istinskog života.

Mogli su da se odreknu sebe, ali nisu

Patrijarh Porfirije naglasio je da su i vučjedolski junaci bili nadahnuti istim Jevanđeljem, zbog čega su razumjeli da zemaljsko nije dostojno prezira i odbacivanja, ali da ima smisla samo ako predstavlja izraz nebeskog zakona i Hristove riječi.

Oni koji su na Vučjem Dolu žrtvovali zemaljsko za nebesko, kako je rekao, mogli su da izaberu drugačiji put.

– Mogli su da se opredijele za zemaljsko i da izmijene, kako se to danas kaže, svoj identitet, da se odreknu sebe, da se odreknu zakona i pravila Jevanđelja i riječi Hristove, da usvoje drugi zakon kao zakon svoga života i da dobiju komfor ovoga svijeta, da imaju privilegije i olakšice – kazao je patrijarh.

Umjesto toga, vučjedolski borci ostali su vjerni Hristu, svjesni da njihovo lično dostojanstvo i vrijednost proizlaze iz pripadnosti Njemu.

– Njima je bio važan Gospod Hristos. On im je bio na prvom mjestu i zato su znali da opredjeljenje za Hrista podrazumijeva iskušenja i teškoće – naveo je patrijarh.

Pozivajući se na riječi apostola Pavla, on je naglasio da iskušenja nikada nisu veća od čovjekovih snaga i da svaka teškoća može biti savladana ljubavlju Božjom, molitvom, ličnim podvigom i zajednicom sa Hristom.

– Znali su to i naši preci, svetosavci koji su htjeli da na ovom mjestu osvijetle i osveštaju i Kosovski boj – rekao je patrijarh Porfirije.

Vučjedolski borci, kako je istakao, nisu pošli u bitku iz mržnje prema bilo kom čovjeku ili narodu, već u borbu protiv zla, za Hrista, pravoslavnu vjeru i svoju Crkvu.

– Pošli su u boj ne protiv bilo koga, nego protiv demonskih sila, ne protiv, nego za Hrista, za svoju pravoslavnu vjeru i za svoju Pravoslavnu Crkvu – kazao je poglavar SPC.

Svojom žrtvom oni su, prema njegovim riječima, „ukrasili i pripitomili” Vučji Do, pretvorivši ga u prostor sposoban da primi svetinju i da vijek i po kasnije okuplja narod na molitvu.

Vjernici su se, dodao je, sabrali da se mole za sve koji su položili živote za slobodu, pravdu i istinu, kako na Vučjem Dolu tako i na svakom drugom mjestu.

Žrtva bez očekivanja nagrade

Patrijarh je u nastavku besjede podsjetio na jevanđelsku priču o gospodaru koji je u različito doba dana pozivao radnike u vinograd, a po okončanju posla svima isplatio istu platu.

Oni koji su radili čitavog dana usprotivili su se odluci gospodara, iako su dobili dogovorenu naknadu, ne zato što su bili oštećeni, nego zato što su i radnici koji su kasnije došli dobili isto.

– Nisu bili nezadovoljni zato što njima nešto nedostaje, nego zato što i drugi imaju. Zaboravili su da je sve što imaju dar, dar od Boga – objasnio je patrijarh.

Ta jevanđelska priča, kako je naveo, prije svega govori o Carstvu Božjem, ali i o tome da su čovjekov život i sve što čovjek posjeduje darovi, dok je najveći dar koji može dobiti – Carstvo nebesko.

Vraćajući se na podvig vučjedolskih junaka, patrijarh Porfirije naglasio je da oni nisu krenuli u borbu radi plate, nagrade ili bilo kakve lične koristi.

– Išli su zaista iz ljubavi prema Bogu, prema Hristu, iz ljubavi prema svome rodu i prema svojim bližnjima. Zato nisu žalili svoje živote i svoj trud – poručio je patrijarh.

Oni su, dodao je, znali da sve biva po Božjem promislu i da Bog usavršava ono što čovjek, uprkos svom trudu, ne može sam da dovrši.

Patrijarh je pozvao okupljene da, ispunjeni blagodarnošću prema Bogu i ljubavlju prema svom rodu i svim ljudima, budu spremni da se odazovu Božjem pozivu, bez obzira na to kada im on bude upućen.

– Neko poziv dobije u djetinjstvu, neko na kraju života, ali svako, dobijajući poziv, dobija mogućnost da se preobrazi, da se pokaje, da se odrekne zla u sebi, mržnje i sebičnosti – rekao je patrijarh.

Čovjek je, kako je poručio, pozvan da prašta, bude milosrdan i smiren i da umjesto mržnje u sebi njeguje ljubav.

– Ugledajući se na vučjedolske borce, ratnike, mučenike i svetitelje Božje, da nikada ne žalimo sebe, da se trudimo do krajnjih mogućnosti na putu Hristovom, ali i da se molimo Bogu da nam podari mir i radost, kako nama tako i svim ljudima – zaključio je patrijarh Porfirije.