NIKŠIĆ – Vučiji do ostaje trajno svjedočanstvo vjere, nade i ljubavi, ali i snage jedinstva srpskog naroda, koji je u presudnim istorijskim trenucima slobodu branio slogom, vjernošću i spremnošću na žrtvu, poručio je patrijarh srpski Porfirije na svečanoj akademiji održanoj u porti Sabornog hrama Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću povodom 150 godina od Bitke na Vučjem dolu.

Obraćajući se okupljenim arhijerejima, predstavnicima državnih i društvenih ustanova, sveštenstvu, monaštvu i vjernom narodu, patrijarh je istakao da je Vučedolska bitka jedan od velikih i sudbonosnih događaja srpske istorije, u kojem su preci, utemeljeni u pravoslavnoj vjeri i Jevanđelju, braneći svoje domove, čast, vjeru i slobodu, ostavili budućim pokoljenjima svjedočanstvo hrabrosti, sloge i žrtvene ljubavi prema svom narodu.

Patrijarh Porfirije je naglasio da su vojskovođe, vojnici i znani i neznani junaci Vučjeg dola svoj podvig i stradanje ugradili u slobodu koju su kasnija pokoljenja primila kao dragocjen dar, ostvarujući jevanđeljsku poruku da nema veće ljubavi od one kada čovjek život položi za svoje bližnje.

Podsjetio je da o događajima na Vučjem dolu svjedoče istorija, narodno pamćenje i epska pjesma, jer su se na tom mjestu, rame uz rame, našli Srbi iz različitih plemena i bratstava, Crnogorci, Brđani i Hercegovci, kao djeca iste svetosavske vjere i nasljednici svetolazarevskog predanja, predvođeni knjazom Nikolom, vojvodama, serdarima i barjaktarima.

U času velikog iskušenja, dodao je, stajali su jedni uz druge, svjesni da se sloboda ne dobija niti čuva pojedinačno, već slogom, vjernošću zajednici i spremnošću da se lični interes podredi opštem dobru.

„Vučiji do ostaje trajno svjedočanstvo vjere, nade i ljubavi, ali i snage jedinstva i zajedništva”, rekao je patrijarh, naglasivši da čovjek, živeći za brata i bližnjega, prevazilazi granice sopstvenih mogućnosti i postaje sposoban za podvig veći od pojedinca.

Prema njegovim riječima, preci su u boj krenuli da bi branili svoje domove, djecu, svetinje i pravo da žive kao slobodni ljudi, ali njihova žrtva istovremeno otkriva da sloboda ima i duboku duhovnu mjeru, jer počinje u čovjekovom srcu, u sposobnosti da živi u istini, služi bližnjem i oslobodi se mržnje, zavisti, gordosti i sebičnosti.

Poglavar Srpske pravoslavne crkve upozorio je da savremeni čovjek sve češće izokreće jevanđeljsku zapovijest o ljubavi, do te mjere da se kao prihvatljiva i gotovo opravdana predstavlja mržnja prema sopstvenom bratu.

Podsjećajući na Hristov poziv da se ljube ne samo bližnji već i neprijatelji, patrijarh je ukazao da je ljubav prema čovjeku moguća samo kada je čovjekovo srce okrenuto Bogu. Pozivajući se na učenje Svetog Justina Ćelijskog, naglasio je da, kao što mjesec ne može da svijetli bez sunca, tako ni čovjek ne može istinski voljeti drugog čovjeka bez Boga.

Kada je Hristos na prvom mjestu, kazao je patrijarh, u drugom čovjeku prepoznaje se brat, ikona Božja i biće za koje je Gospod prolio svoju krv, dok ljubav prema sopstvenom narodu postaje čista, žrtvena i jevanđeljska, usmjerena na služenje bližnjem, očuvanje jedinstva zajednice i poštovanje svakog ljudskog života.

Govoreći o svetolazarevskom opredjeljenju, patrijarh je objasnio da riječi „Zemaljsko je za malena carstvo, a Nebesko uvijek i dovijeka” ne predstavljaju poziv na prezir prema zemaljskom životu, već na njegovo ispunjenje vječnim smislom. Lični podvig i narodna istorija, kako je istakao, svoju punoću dobijaju tek kada su ukorijenjeni u Hristu i kada služe istini, pravdi, dobroti i ljubavi.

I riječi „Za Krst časni i slobodu zlatnu”, prema njegovim riječima, mogu se ispravno razumjeti samo u svjetlosti Jevanđelja, jer Krst nije poziv na tuđu smrt, već znak Hristove žrtvene ljubavi i spremnosti da čovjek sebe prinese za život bližnjeg, dok je sloboda istinski zlatna samo kada je prožeta odgovornošću, istinom i dobrotom.

Patrijarh je naglasio da se obilježavanjem godišnjice Vučedolske bitke ne slave sukob i stradanje, već život, ljubav, žrtva i hrabrost čovjeka koji štiti nejakog, čuva bližnjeg i sebe prinosi za opšte dobro.

„Hrišćansko pamćenje osvijetljeno je ljubavlju. Ono žrtvu predaka pretvara u blagodarnost, a njihov podvig u poziv da i sami budemo bolji ljudi, ljudi mira”, poručio je patrijarh Porfirije.

Mirotvorci su, kako je objasnio, oni koji spajaju razdvojene, iscjeljuju rane, pružaju ruku bratu i sopstvenim životom svjedoče da su ljubav i zagrljaj snažniji od svake podjele.

On je pozvao da prolazni, parcijalni, politički, ideološki i drugi pojedinačni interesi budu podređeni zajedničkom dobru, jer su pripadnici Crkve u Hristu udovi jedni drugima, pripadaju jednom narodu i svako od njih ima dar koji treba da priloži izgradnji crkvenog i narodnog jedinstva.

Različiti darovi, iskustva i pogledi, dodao je, ne moraju biti izvor razdvajanja, već mogu obogatiti zajednicu ukoliko su prožeti ljubavlju i smirenjem.

Patrijarh je upozorio da se ne smije dozvoliti da razlike postanu povod za podizanje zidova, nepovjerenje i neslogu, posebno zbog toga što i danas, kao i u prošlosti, postoje oni koji podjele u srpskom narodu nastoje da iskoriste za sopstvene ciljeve, suprotne njegovom zajedničkom dobru.

On je pozvao na molitvu za mir i razumijevanje među narodima, slogu u porodicama i među susjedima, prijateljima i srodnicima, poručivši da uspomena na pretke treba da živi kroz vjeru, odgovornost, slogu i djelatnu ljubav.

„Neka je vječni spomen svim vojskovođama i vojnicima koji su se na Vučjem dolu borili i živote položili za Krst časni i slobodu zlatnu”, rekao je patrijarh, poželjevši da Gospod, molitvama Svetog Vasilija Ostroškog, podari narodu mudrost da prošlost pamti sa blagodarnošću, sadašnjost živi u miru i čestitosti, a budućnost gradi u bratskoj ljubavi.

Patrijarh Porfirije stigao je u popodnevnim časovima u Podgoricu, gdje su ga na aerodromu, zajedno sa sveštenom pratnjom, dočekali mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije i mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije.

Poglavar SPC potom se uputio u Nikšić, gdje je svečano dočekan u Sabornom hramu Svetog Vasilija Ostroškog. U njegovu čast služeni su večernje bogosluženje i svečani čin doksologije, kojima su, pored brojnog vjernog naroda, prisustvovali mitropoliti Joanikije i Metodije.

Pozdravljajući patrijarha, mitropolit Metodije rekao je da je njegovim dolaskom „mučenička srpska gruda” postala opipljivo parče Nebeskog Jerusalima, jer vjerni narod u njegovom licu prima Hrista i nasljednika trona Svetog Save.

On je ocijenio da patrijarhov dolazak u Eparhiju budimljansko-nikšićku predstavlja projavu pune svetosavske sabornosti i izrazio nadu da će sabranje otkloniti svaku ljudsku razjedinjenost.

„Blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje”, poručio je mitropolit Metodije.

Patrijarh Porfirije je u Sabornom hramu rekao da u Nikšić dolazi kao jedan od njegovih žitelja, kako bi se zajedno molili Bogu za mir, jedinstvo, slogu i međusobno razumijevanje.

Svečanu akademiju u porti hrama Svetog Vasilija Ostroškog organizovali su blagodarni potomci u čast predaka koji su učestvovali u Vučedolskoj bici.

Patrijarh Porfirije će u srijedu, 29. jula, na praznik Svetog sveštenomučenika Atinogena, od devet časova načalstvovati svetom arhijerejskom liturgijom u hramu posvećenom ovom svetitelju na Vučjem dolu, uz sasluženje više arhijereja Srpske pravoslavne crkve.

Pobjeda na Vučjem dolu 1876. godine ostala je u istoriji srpskog naroda zabilježena kao jedan od najsvjetlijih primjera zajedništva, odanosti, čojstva, junaštva i istrajnosti u borbi za slobodu.