MRKONJIĆ GRAD – Patrijarh srpski Porfirije poručio je večeras da istina o stradanju srpskog naroda ne može biti izmijenjena protokom vremena i da obaveza pamćenja mučenika, stradalnika i prognanika ostaje trajna i nepromjenljiva.

U besjedi na centralnom komemorativnom skupu u Mrkonjić Gradu, povodom Dana sjećanja na stradale i prognane u zločinačkoj hrvatskoj vojno-policijskoj operaciji „Oluja”, patrijarh je naglasio da sjećanje na tragične stranice srpske istorije treba da usmjeri Srbe jedne ka drugima, kao braću i sestre i kao jedan, jedinstveni narod.

On je kazao da je narod u Mrkonjić Gradu sabrala ljubav prema srpskim mučenicima, sunarodnicima i susjedima koji su, kao nedužni ljudi, stradali tokom strašnog pogroma i progona sa svojih vjekovnih ognjišta.

Prema njegovim riječima, u stradanju srpskih Krajišnika i istrajnosti svih koji su ponijeli krst izgnanstva ispunile su se riječi Svetog apostola Pavla: „U svemu trpimo nevolje, ali nismo potišteni; zbunjeni smo, ali ne očajavamo; progonjeni, ali nismo ostavljeni; oboreni, ali ne pogubljeni.”

„I onda kada su ostajali bez domova i zavičaja, naša izgnana braća i sestre nosili su u sebi vjeru da ih Gospod nije ostavio i nadu da zlo nema posljednju riječ”, rekao je patrijarh Porfirije.

On je istakao da bol ne prestaje protokom vremena i da je dužnost svih da pred Bogom pamte svoje srodnike i stradalnike.

„Istina ostaje ista, bol ne prestaje protokom vremena, a naša obaveza da pred Bogom pamtimo svoje srodnike i stradalnike ostaje trajna i nepromjenljiva”, poručio je poglavar Srpske pravoslavne crkve.

Patrijarh je naglasio da je molitva najdublji i najdostojniji oblik pamćenja, jer pred lice Božje uznosi i bol žrtve i ranu onoga koji pamti.

„Molitva čuva istinu, a srce oslobađa od mržnje koja čovjeka iznova vezuje za zlo”, kazao je patrijarh.

On je poručio da bi stradanja, kao i sjećanje na sve gorke epizode srpske mnogostradalne istorije, trebalo da srpski narod uvijek iznova vraćaju njegovim korijenima, da ga okreću Bogu i upućuju Srbe jedne ka drugima – kao braću i sestre, kao zajednicu i kao jedan i jedinstven narod.

Ta stradanja, dodao je, treba da uvedu srpski narod u dublje razumijevanje Hristovih riječi: „Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe”, ali i zapovijesti: „Ljubite neprijatelje svoje.”

„I večeras zapovijest o ljubavi prizivamo i u sjećanje i u svoja srca”, rekao je patrijarh Porfirije, ukazujući da je čovjeku teško da voli protivnika i neprijatelja i da do punoće takve ljubavi uzrastaju samo ohristovljeni ljudi i svetitelji Božji.

Ipak, kako je naglasio, Hristova zapovijest svakome pokazuje put i poziva na neprestani podvig očišćenja srca od samoljublja i samodovoljnosti, kako bi se u čovjeku umnožavali radost, ljubav i mir.

Patrijarh je kazao da osjeća dužnost i odgovornost da sa trona Svetog Save pozove sve duhovne potomke prvog srpskog arhiepiskopa da ne dozvole da ih, umjesto ljubavi prema bližnjem, obuzme mržnja.

„Ne smijemo dozvoliti da postane normalno ono što se danas, nažalost, često dešava među nama – da se bližnji pretvara u tuđina, da brat postane protivnik, a različitost povod za neprijateljstvo. Ne smijemo dozvoliti da mržnja prema bližnjem, odnosno mržnja među nama, postane jedini normalan i prihvatljiv način života”, poručio je Porfirije.

On je naglasio da Božja zapovijest o ljubavi ima sasvim konkretan sadržaj i da čovjeka najprije upućuje na ljude sa kojima neposredno živi.

„Ljubav dugujemo jedni drugima, prije svega u porodici i braku, supružnici jedni drugima. Ljubav dugujemo svojim roditeljima i djeci, braći i sestrama, zatim susjedima, kolegama i sugrađanima. Ljubav dugujemo svome narodu, učeći se ljubavi prema onima sa kojima neposredno dijelimo dar života”, naveo je patrijarh.

Tek kada čovjek voli svoje bližnje i svoj narod, dodao je, postaje sposoban da voli i poštuje druge ljude i narode i da u svakom čovjeku prepozna brata i ikonu Božju.

„Stoga se opet i opet molim Gospodu i pozivam sve nas da budemo, koliko god možemo, iznad uskih, sebičnih i ideološki motivisanih pojedinačnih interesa i da se u duhu hrišćanske i pravoslavne sabornosti izdignemo iznad podjela i razdora”, poručio je patrijarh Porfirije.

Pozivajući se na riječi Svetog apostola Pavla upućene hrišćanima u Korintu, patrijarh je pozvao srpski narod da se prepozna kao zajednica braće, da prašta i traži oproštaj, da jedni drugima otvori srce i shvati da niko nije višak, već da je svako svakome potreban i dragocjen.

„Molim vas pak, braćo, imenom Gospoda našega Isusa Hrista, da svi isto govorite i da ne bude među vama razdora, nego da budete utvrđeni u istom razumu i istoj misli”, citirao je patrijarh riječi apostola Pavla, naglašavajući da je to i danas riječ Crkve Hristove i Crkve Svetosavske.

Porfirije je poručio da su Srbi pozvani da čuvaju mir i slogu među sobom, ali i da u miru, uzajamnom poštovanju i dobrosusjedstvu žive sa svim ljudima i narodima sa kojima dijele ovaj prostor.

Govoreći o značaju identiteta i zavjeta, patrijarh je podsjetio na biblijsku povijest o jevrejskom narodu koji je 40 godina lutao pustinjom, učeći da pamti svoj zavjet i da snagu traži u vjernosti Bogu.

„Pustinja je bila škola u kojoj je narod iznova učio ko je i čiji je, odakle dolazi, koji mu je cilj i čemu je prizvan”, rekao je patrijarh.

On je naglasio da narod, ma koliko to bilo strašno i nepodnošljivo, ne propada onda kada ostane bez zemlje i svoga doma, već da njegov najdublji pad počinje onda kada zaboravi ko je, čiji je, koji mu je cilj i na kakvom je zavjetu utemeljen.

Iz takvog zaborava, upozorio je, rađaju se razdori, brat se udaljava od brata, a nestaju sloga i jedinstvo bez kojih se teško može bilo šta sačuvati, a kamoli izgraditi.

„Zato je naše molitveno pamćenje istovremeno i čuvanje identiteta, čuvanje svoga zavjeta i svijesti o tome ko smo i šta smo”, poručio je patrijarh.

Pamteći svoje stradalnike i zavičaje, naglasio je, Srbi pamte ko su, čiji su i kome pripadaju.

„A pripadamo Hristu, Crkvi njegovoj, jedni drugima i svetosavskom pravoslavnom srpskom narodu. Samo tako smo sabrani i onda kada smo rasijani, duhovno ukorijenjeni i onda kada smo daleko od svojih ognjišta”, rekao je Porfirije.

Patrijarh srpski je na kraju još jednom uznio molitvu za svu braću i sestre postradale tokom nesrećnih avgustovskih dana 1995. godine, kao i za sve koji su u progonu nazvanom „Oluja” bili prinuđeni da napuste svoja vjekovna ognjišta.