Cetinje, ta samoproglašena „Dolina bogova“, ovih dana sve više liči na provincijski kabare u kome se mješavinom političke demencije i identitetske halucinacije održavaju proustaški performansi. Gost poslednjeg akta te predstave bio je ni manje ni više nego Miroslav Škoro, pjevač i politički kapitalizator revizionizma, koji je pjesmom i repertoarom dao glas hrvatskim haškim osuđenicima, a u kojem su lokalni ljubitelji Tompsona pronašli još jednog duhovnog brata. Za Cetinje, to nije problem, već ponos.

Ne samo što je ovaj prostački, ustaškoinspirisani zabavljač dobrodošao, već mu se ukazuje gostoprimstvo kao da je nekakav kulturni ambasador. Da, dragi čitaoče, u gradu koji bi u isto vrijeme da bude simbol otpora fašizmu, u njemu s ponosom šeta čovjek koji je u Hrvatskoj karijeru izgradio na romantizovanju ustaštva, na pjesmama posvećenim haškim osuđenicima i na političkom narativu koji slavi genocid u Jasenovcu.

Sve je počelo skromno, jednom nedavno puštenom Tompsonovom pjesmom s razglasa na Cetinju. Sad već, evo dovode i živu folklornu relikviju ustaške scene, Škora. Sledeći korak bio bi logičan, organizujte koncert za njegovog kuma, Marka Perkovića Tompsona i to na glavnom trgu. Da vam svira, pjeva i dere se sa vama „Za dom spremni“ pod pokroviteljstvom „građanskog antifašističkog“ Cetinja.

Nek se postavi velika bina, neka se ispeče i vo. Da cijela domaća ustašija ima gdje da se okupi uz pivo, ražanj i pjesmu. Uvod u koncert može odraditi Jadranka Barjaktarević, ali obavezno da se čuje sva falš nota „građanskog crnogorskog dostojanstva“. A u počasnu ložu instalirajte sulundare da Milo Đukanović može da udara ritam spektaklu.

Bilo bi dobro da za početni ritualni momenat pozovete Miraša Dedeića, samozvanog crnogorskog patrijarha da okadi binu na kojoj će nastupiti ustaški muzički glasnik, a da Boris Bojović održi svečanu besjedu u njegovu slavu. Samo će golema šteta biti što vam trenutno najveći junak Neno Kaluđerović, neće prisustvovati ovoj cetinjskoj manifestaciji „evropskih vrijednosti“, jer je u bjekstvu pod optužbom da je ljude palio na lomači od automobilskih guma.

Jer ako vam je Škoro dobrodošao, onda nije više pitanje kako ste pali. Pitanje je da li ste uopšte bili ono za šta ste se predstavljali i neće iznenađenje biti ako vam se javi i Ante Pavelić na hologramu. Od Prijestonice Cetinja ste napravili scenu, kao sramnu pozornicu svih političkih i moralnih bankrota. Cetinje je postalo varoš u kojoj se, uz grčevito klimoglavlje, slavi svako ko pljune na pamćenje, narod i žrtve. Jer na Cetinju, u "dolini bogova" sada pjevaju ustaše, niko ne negoduje i samo se čuju aplauzi i urlici.