Mi, pripadnici akademske zajednice, još na početku nepotrebno indukovane društveno-poltičke krize u Srbiji, dobronamjerno smo ukazali na destruktivni karakter javnih okupljanja koja su uporno predstavljana kao studentski protesti, iako je bilo sasvim jasno da je studentska populacija samo amblem za sprovođenje puzajuće obojene revolucije.


Danas, nakon svih nemilih dešavanja kao što su maltretiranja nepodobnih novinara, napad na neistomišljenike, napad na ljude koji personalizuju vlast, divljanje u Skupštini, te opsada RTS-a, maske su potpuno pale. Još više je porazna činjenica da u širenju govora mržnje učestvuju sada opozicioni političari, koji su nekada bili čelnici vlasti.

Posebno je porazno to što lično oni učestvuju čak i u fizičkom napadu na neistomišljenike i na taj način daju vrlo loš primjer širokom narodnim masama.

Generator te negativne energije, toga govora mržnje su tajkunski mediji koji su izgubili podršku „duboke države“, ali i dalje očajnički pokušavaju društvo i državu da bace u provaliju.

Takođe, osuđujemo sve napade, kako verbalne – tako i fizičke na studente koji se bore da im se vrati pravo na obrazovanje. Osuđujemo svo neukusno etiketiranje koje stvara atmosferu linča i koje nema baš nikakve veze sa demokratijom, već sa metodama koje potiču iz totalitarnih sistema kakve smo u Evropi vidjeli u dvadesetom vijeku.

Smatramo da je potrebno i poželjno ohrabriti studente koji zahtijevaju vraćanje redovnim akademskim aktivnostima, jer to je suština imena i pojma student.

Disidenstvo, koje je sasvim prirodno i zdravo obilježje mladosti, nikada se nije iskazivalo odbacivanjem obrazovanja. Naprotiv, samo znanje i obrazovanje vode ka konceptu nezavisne i kritički nastrojene ličnosti.

Držimo da je naročito važno naglasiti da u okolnostima snažnog geopolitičkog pritiska na Srbiju i cjelokupan srpski narod, patriotska dužnost istinskih intelektualaca nije ništa drugo nego da svojim umom i duhom doprinesu kreaciji opšteg ambijenta sigurnosti i povoljne perspektive za mlade naraštaje.

Pošto je očigledno doba grantovski stimulisanog društvenog aktivizma na izdisaju, apelujemo na jedinstvo i mudrost studentske populacije, koja ne bi trebalo da dozvoli potcjenjivanje njenog intelektualnog, etičkog i političkog kredibiliteta za račun spoljašnih i unutrašnjih profitera.

U mladosti je snaga i vedrina života, ali i odgovornost za budućnost. Naći mjeru zrelosti je imperativ koji ne trpi prolongiranje i ovim skromnim apelom tu zrelost prizivamo.

Stav autora ne održava nužno stavove portala Aloonline.me