Uvijek sam se pitao zašto Crnoj Gori pjevaju kao o kaplji vode, a ovih dana mi se čini da sam riješio i tu nepoznatu. Vala je i onima sa slabijim vidom puklo pred očima, jer sve ono što smo pretpostavljali da postoji ali nismo vidjeli svojim očima, sada je vidljivo i očigledno.
Objavljuju svakodnevno prepiske Vesne Medenice sa svojim potčinjenim koleginicama u sistemu. Ovom sistemu, koji ni nakon tri godine nije demontiran. U tim prepiskama za dobrog scenaristu ima materijala za seriju, koja bi opisala ovu dramu što je preživljavamo evo vas' cijeli život u režiji Mila Đukanovića i njegovih satrapa iz DPS-a i još nekih političkih satelita. I mafije naravno koju su stvorili ili je ona njih stvorila, a najvjerovatnije da su nastali u isto vrijeme i da ih je grijeh razdvajati.
Kaplja vode je sklizala u SKY aplikaciju, eno je u onoj kancelariji policije u Kotoru. Pritisli je mučenicu njeni čuvari zakona, reda i mira sa svojim vrelim drugaricama, ispod državnog grba na zidu i državne zastavice na stolu. Stisli je na onoj stolici pandurskoj i sa pendrekom i pištoljem za pasom, koji se za kaplju nosi i poteže na njene neprijatelje. Tu se osim drame, mogao snimiti i pornić, fali scenarista, režisera imamo dosta, teško nama.
Kaplja vode je posrkana svakom sočnom psovkom Vesne Medenice dok hrabri potčinjene koleginice i prijateljice, koje joj se uvlače između zadnjice i sedla onog dorata što ga je propinjala na zadnje noge i binjala sa njim po Bjelasici. Isto tako je Vesna iz obijesti i interesa bila zajahala kompletno pravosuđe, a jaše ga još uvijek. Dokaz za to da ga i dalje jaše je reagovanje Suzane Mugoše na teške optužbe, a ona aber šalje, što bi Ervin Ibrahimović rekao, brani se i koči kao da se svo poštenje iz Lješkopolja u njoj sabralo. A majka je Suza, žena, patriota, gospođetina koja ni jastuk sa bračnog kreveta žalila nije, da bi joj sin bio u treningu kada dođe vrijeme da bije Srbe pendrekom a i pripucao bi sigurno ako je pištolj dužio. Jer da Suza nije izgubila kompas opijena od moći, od onog prebijenog jastuka bi je bio sram, pa se ne bi glasala ali ima skoposti još uvijek, braniće se ona tek.
Kad pomenuh Ervina Ibrahimovića, srce mi se cijepalo čitajući mu saopštenja prije izbora nedostajućeg sudije Ustavnog suda, a umalo zaplakao nisam kada sam ga gledao juče u Skupštini kada su izabrali Resulbegovića. Imao je Ervin bolje rešenje, ama kao da ga je majka Miloša Medenice učila šta da kaže. Ili ga je možda Svetlana Vujanović podučila šta da priča, pa cijenim da ni nju u ovim jadima ne treba zaboraviti, jer je ona sa svojim đuvegijom Filipom Vujanovićem u sedlo Vesnu poperila. Onda je nastala opšta jahačina i galop po pravu i pravdi. Zato smo dojahali do Suzane i do montiranog državnog udara. Zato su nam se desili Jovanić, Čađenović, Katnić, Sinđa, Paja, praćke, prebijeni jastuk i spreman sin za policijsku službu.
A tek ćemo mi imati priliku da vidimo šta je kaplja vode značila odabranima. Polakote samo, pretpostavljam da će sada da krenu i međusobno da se optužuju i prozivaju. Jer ako je suditi po javnim nastupima Duška Markovića i Nikole Janovića u poslednje vrijeme, biće i novih partija. A dok se to ne dogodi, porazmislimo samo koliko je licemjerno gledati DPS vedete kako nemuštim jezikom pokušavaju da se samoaboliraju i pospu pepelom, kao da su do sada bili članovi Svetog Sinoda a ne vojnici i jastrebovi Demokratske partije socijalista.
Jer, od onih sam što tvrde da je svaki onaj koji je jednom u životu glasao Mila Đukanovića i neku njegovu politiku loš, da ne kažem neku grublju riječ. A onda možete zamisliti šta mislim o njegovim istaknutim pristašama poput Duće iz Podbišća ili Nikole Janovića, kapitena vaterpolo reprezentacije i potonjeg ministra sporta Crne Gore, koji je bez glasa ostao na dočeku po povratku iz Malage 2008. kličući u mikrofon - E VIVA MONTENEGRO! To klicanje je Janoviću odredilo kasniju političku sudbinu, Dući potkazivanja svakoga pa i partijskih drugova šefu Milu, pa sam sklon da tvrdim da je makar blago retardiran svako ko misli da u DPS-u postoji zdravo tkivo o kom sam se naslušao priča makar deset godina unazad.
I na kraju, pošto se sudijska ne poriče, ja ću se toga držati ali samo kada se tiče sporta. U Crnoj Gori su očigledno korumpirani oni koji se sa tom pošasti treba da bore, pa ću ovdje podsjetiti na jednu presudu od 40 godina zatvora, čovjeku koji je ubio suprugu i njenog ljubavnika. Ovdje ću stati, poštujući žrtve tog tragičnog događaja ali se javno pitam da li je i od ubice napravljena žrtva, tako što mu se odrezala kazna od 40 godina zatvora za zločin koji je učinio samo zbog toga što se Vesna Medenica umiješala, a svjedočimo da je sklona da sudi i presuđuje, pogotovo kada ima lične razloge.
Nazdravlje vam bilo ispijanje kaplje vode!
Stav autora ne održava nužno stavove portala Aloonline.me
