Od projekta izdaje izborne volje građana "ostali su samo dugmići". To je naš izuzetan rezultat kojim slobodni ljudi zaista treba da se ponose.
Jedna od manifestacija propalog projekta je i današnji sastanak mandatara sa zapadnim ambasadorima, koji osim toga što simbolizuje ponižavanje jedne države koja je makar na papiru nezavisna, odraz je i nemoći autora prevare koji sada traže daljnje instrukcije od tuđina.
U iščekivanju razvoja događaja nakon goleme štete koja je pričinjena procesu demokratizacije društva, i vjerovatnih vanrednih izbora, valja primijetiti par stvari.

Prva stvar ima i komičnih primjesa, a sastoji se u tome da u naivnom pokušaju prikrivanja bilo koje "svinjarije" koja proističe iz projekta izdaje narodne volje, razni komentatori, političari i analitičari ubacuju u priču "maligni uticaj" zvanične Srbije.

U takvim konstrukcijama, predsjednik Srbije postaje pogodno sredstvo za udružene snage medija pod kontrolom oborenog diktatora Đukanovića, raznih dukljanoida, ali i botova i podobnih analitičara PES -a - kako bi se zamaskirao nedostatak argumentacije u odbrani izdaje.

Iako sve ove snage (koje su udružene i u projektu kršenja izborne volje građana) djeluju sinhronizovano u navedenoj raboti, one upotrebljavaju različite vrste diskursa: za jedne je Vučić "mrzitelj svega crnogorskog koji želi uspostaviti Veliku Srbiju", dok je za druge "neko ko i dalje hoće Mila Đukanovića u vlasti". U toj džungli od raznoraznih obrazloženja "malignog uticaja Srbije" se zaista teško snaći, ali je cilj prikrivanja prevare sasvim očit.

Ne ulazeći u ovoj prilici u problematiku o vrsti konkretnog uticaja na politička dešavanja u Crnoj Gori, može se ipak utvrditi da bi bilo neobično da, ne samo Vučić, nego bilo koji drugi predsjednik Srbije ne pokazuje interesovanje za zbivanja u državi u kojoj trenutno živi oko 40% Srba. To bi bilo ne samo neobično, već i nevjerovatno.

Međutim, kakav god bio taj uticaj, on se ni u kom slučaju ne može upoređivati sa upravljačkom politikom u Crnoj Gori koju obavljaju zapadne ambasade i tzv. Kvinta. Ta vrsta upravljanja je bila izražena za vrijeme strahovlade tiranina Đukanovića, ali je dodatno pojačana nakon njegovog odlaska sa vladom konvertita Krivokapića, manjinskom vladom Abazovića, a kao "šlag na torti" u navedenom smislu pripreman je novi projekat (koji, srećom, neće proći).

Ovdje dolazim i do drugog primjećivanja: ne vjerujte onim političarima i podobnim analitičarima koji vas ubjeđuju da su stvari kod nas nepromjenjive, tj. da se Crna Gora nikada, i ni pod kojim uslovima, ne može osloboditi vazalskog položaja. To, jednostavno, nije tačno.
Mislite li, recimo, da su tzv. Kvinta i zapadne ambasade blagonaklono gledale na litijski pokret koji je suštinski srušio Milovu diktaturu? Ne, izvanjci bi Mila držali na vlasti do "iznemoglosti" da su mogli, ali jednostavno nijesu bili u stanju da obuzdaju planinsku rijeku slobodnih ljudi koja je oburdala diktaturu. Avaj, ipak su naknadno preko domaćih "izvođača radova" zapadne ambasade uspjele da prevare litijski pokret...

Dakle, iako je Crna Gora malena i ne može uticati na globalna dešavanja, ona bi sa odgovornim i hrabrim državnicima uspijevala da se izbori da ne bude automatski prihvaćen baš svaki zapadni diktat koji nije u skladu s interesima našeg naroda. To što takvih državnika još uvijek nema, jeste splet nesrećnih okolnosti ali i pogrešnog biranja građana.

Ponavljam: u ovim epohalnim vremenima rađanja multipolarnog svijeta, naši građani moraju djelovati proaktivno i ne miriti se sa kolonijalnim položajem zemlje. Na taj način će samo ubrzati demokratizaciju i pozitivne promjene.

Zapamtite: oni političari koji vas ubjeđuju da je robovski položaj naše države nepromjenjiv to rade isključivo zato što na osnovu takvog kolonijalnog stanja zarađuju fotelje, pare i privilegije! Ne "pecajte" se na tu priču! Pokažimo i dokažimo da je ovo zemlja za nas i da smo ovdje svoji na svome...

Stav autora ne održava nužno stavove portala Aloonline.me