Nedavni samiti BRIKS-a i G-20 simbolički i formalno, ali i suštinski, označavaju kraj ere zapadnog Hegemona i Zoru multipolarnog svijeta i Novog svjetskog poretka.

BRIKS je, uz značajna proširenja, potvrdio da predstavlja najmnogoljudniji, ekonomski i vojno najjači planetarni savez država koje ne pripadaju kolektivnom Zapadu, dok je samit G-20 po prvi put manifestovao nemoć nekad svemoćnog zapadnog bloka, predvođenog SAD, koji nije uspio da izglasa planirane antiruske rezolucije.

Ukratko, međunarodna zajednica, u ogromnoj većini, ne smatra da je Rusija agresor (pogotovu ne - "ničim izazvan", kako papagajski ponavljaju naši slučajni državnici) i ne okrivljuje je za krvave sukobe u nekadašnjoj Ukrajini. Na diplomatskom polju tokom samita G-20 Rusija je izvojevala pobjedu, dok su SAD poražene. O tome vas, dakako, neće izvijestiti zarobljeni zapadni mas-mediji, ali to je trenutno stanje stvari.

Od mnogih događaja koji nas očekuju u bliskoj budućnosti u okviru uspostavljenog multipolarnog svijeta, dva su od krucijalnog značaja kako na globalnom nivou, tako i za naš narod i zemlju:

1) Izvjesna pobjeda Rusije u geopolitičkom sukobu sa SAD i NATO na tlu nekadašnje Ukrajine, koja će se proglasiti vjerovatno tokom 2024. godine;

2) Vjerovatna pobjeda Donalda Trampa na predsjedničkim izborima u SAD u 2024. godini.

Pobjeda Rusije u aktuelnom ukrajinskom sukobu je neizbježna, i nju danas ne dovode u pitanje ni ozbiljni zapadni analitičari. Pitanje je samo kada će ona biti formalizovana, a to zavisi od intenziteta naoružavanja Ukrajine od strane tridesetak zapadnih zemalja. Nastavak besomučnog naoružavanja marionetskog ukrajinskog režima može samo produžiti trajanje sukoba i žrtve, prije svega u redovima ukrajinske vojske, koje su već enormne - ali ne može uticati na ishod sukoba. Prema optimističkom scenariju, sve bi se moglo završiti već tokom iduće godine, a Vladimir Putin će odlučiti koje će nove teritorije, na kraju, ući u sastav Ruske Federacije, kao i kakvo će ustrojstvo imati ostatak nekadašnje Ukrajine.

Trampov trijumf na izborima nije izvjestan, ali jeste vjerovatan, i on bi imao presudan značaj za sprečavanje izbijanja svjetskog rata nakon pobjede Rusije u nekadašnjoj Ukrajini. Tramp je i sam najavio da su njegove politike usmjerene ka uspostavljanju mira i prijateljskih odnosa sa Rusijom, čime bi bila otklonjena opasnost vremenski bliske upotrebe nuklearnih potencijala dvije najveće vojne sile.

Slobodni ljudi u Crnoj Gori imaju i dodatne razloge da priželjkuju pobjedu bratske Rusije, ali i Trampa, jer znaju da će takav ishod uticati na popuštanje stega zapadnih ambasada, a samim tim i na razvoj demokratije u našoj državi.

Zapadne ambasade više ne bi imale ključan uticaj na formiranje izvršne vlasti, a zemlja bi izašla iz kolonijalnog položaja u okviru kojeg domaći namjesnici često donose odluke koje nijesu u skladu s interesima naših građana.

Trampova politička linija bi brzo dovela i do raspada NATO -a, što bi favorizovalo obnovu istorijske Crne Gore i njeno dodatno zbližavanje sa ostalim srpskim zemljama, Srbijom i Republikom Srpskom prije svih, na kulturnom, ekonomskom i svakom drugom polju. Tada će srpski svijet konačno zaživjeti, a i bez obzira na to, svi građani naše zemlje dobiti bolje uslove za život i društveni napredak.

Slobodni ljudi Crne Gore ne treba samo da se pripreme za takav scenario, već i da budu proaktivni u podršci novom i pravednijem poretku, kako na globalnom nivou tako i na lokalnom. Jer, na taj način će se željeni rezultat brže ostvariti.

Današnjim ćutolozima, a pogotovu konvertitima iz redova partija, političara i analitičara, koji su zarad para i fotelja braći okrenuli leđa kada su im bili najpotrebniji i koji su "prodali vjeru za večeru" - ne smije biti ponuđen oprost nakon opisanog razvoja događaja. Na vrijeme su sada da se pokaju i zatraže oproštenje, ali nakon obavljenog posla - ne. Lično ću se potruditi da njihov budući tramsformizam ne prođe.

Stav autora ne održava nužno stavove portala Aloonline.me