U novom nastupu za informativnu emisiju „24 sata“ na Televiziji E, medijskom bastionu finansijskih i kriminalnih ostataka režima Mila Đukanovića, lider Demokratske stranke Srđan Milivojević ponovo je demonstrirao svoj davno prepoznatljiv politički stil, mnogo galame, malo argumenata, i ogroman prezir prema Srbima i Srbiji.

Milivojević je pokušao da regionalnu politiku pojednostavi do stepena političke karikature, tvrdeći da bezbjednost Crne Gore ne ugrožavaju mafijaške strukture na koje godinama upozoravaju i strani partneri i policijske službe, već – „avački klan“, odnosno Aleksandar Vučić i njegove pristalice.

Takva teza bi se u ozbiljnijim okolnostima mogla nazvati političkim očajem, ali u studiju Televizije E dobija status „ekspertskog mišljenja“. Otuda i ideja da Vučić kontroliše region, podiže krize i ugrožava cijeli Balkan, dok Milivojević, kao samoproglašeni politički spasitelj, uređuje Crnu Goru iz beogradskih političkih podruma.

Po davno utabanom šablonu, Milivojević ponovo pokušava da svaku unutrašnju političku turbulenciju u Srbiji objasni „izmještanjem krize u region“, kao da su odnosi u Crnoj Gori, BiH ili čitavoj okolini zavisni od jednog čovjeka, a ne od godina unutrašnjih podjela, korupcije i kriminogenog nasljeđa koje Televizija E redovno rehabilituje.

Najskandalozniji dio njegovog istupa nije čak ni fantaziranje o nekakvim izmišljenim klanovima, već otvoreno vrijeđanje naroda Srbije.

Tako je, u svom maniru, Milivojević građane nazvao „antropološkom deponijom“, „moralnim brlogom“ i sličnim kvalifikacijama koje više govore o njemu nego o narodu.

Jer kad političar sa rezultatima ispod statističke greške vrijeđa ljude koji ne glasaju za njegov politički mulj – onda je to čisti lični prezir.

Demokratska stranka u paralelnoj realnosti


Da bi stvar zvučala veličanstvenije, Milivojević tvrdi da je Demokratska stranka „prouzrokovala pad Vlade“.

Činjenice kažu suprotno, Vlada je "pala" zbog toga što je premijer Miloš Vučević kao politički odgovoran čovjek smatrao da treba da podnese ostavku kao moralni čin, dok je DS u to vreme glumila politički dekor na ulicama, bez ikakvog stvarnog uticaja.

Ali u televizijskoj stvarnosti E TV-a gdje se političke činjenice često miješaju sa ličnim frustracijama – takve konstrukcije lako prođu.

Posebno je bizarno što Milivojević pokušava da odredi šta je „srpski interes“ u Crnoj Gori.

On čak poručuje da se ne može istovremeno voleti Srbija i podržavati Vučić, iako upravo u Crnoj Gori postoji značajan broj ljudi koji Srbiju doživljavaju kao svoju maticu.

Odatle se postavlja jednostavno pitanje:

Ko je Srđan Milivojević da Srbima, gdje god živjeli, dijeli dozvole za ljubav prema Srbiji?

I izvještaj Evropske komisije, koji jeste kritičan, Milivojević koristi kao još jednu platformu za širenje teorija o „paravojnim kampovima“, „eksperimentima“ i „klanovima“.

Kao i uvijek – mnogo drame, bez dokaza.

U krajnjem, Milivojevićevo gostovanje pokazuje jednu jedinu stvar, kad politički ne postojiš u svojoj zemlji, odeš u Podgoricu da glumiš analitičara za region.

I tamo se nadmećeš sa narativima televizije koja je servis kriminalnih struktura, a ne javnosti.

Sve ostalo je samo prašina.