Dvije decenije isti stav: Razdvajanje Srbije i Crne Gore nije razlog za slavlje

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ponovio je, dvije decenije poslije referenduma u Crnoj Gori, stav koji je zastupao još 2006. godine, da razdvajanje Srbije i Crne Gore ne može biti razlog za slavlje u Beogradu, niti politički čin koji bi srpski narod trebalo da prihvati kao sopstveni praznik.

U javnosti je ovih dana ponovo aktuelizovan snimak iz 2006. godine, odmah nakon referenduma o nezavisnosti Crne Gore, na kojem je tadašnji funkcioner Srpske radikalne stranke Aleksandar Vučić govorio o posljedicama odvajanja Crne Gore od Srbije. Ta izjava, upoređena sa njegovim nedavnim stavom iz 2026. godine, pokazuje da je riječ o političkoj liniji koja se nije mijenjala u osnovi. Za Vučića, Srbija i Crna Gora nisu bile samo administrativna zajednica, već prostor istorijske, porodične, duhovne i nacionalne povezanosti.

Govoreći 29. maja 2006. godine, neposredno nakon referenduma, Vučić je ocijenio da tadašnji crnogorski premijer Milo Đukanović pogrešno čita istorijski značaj ishoda glasanja.

„Milo Đukanović misli da je odnio istorijsku i dugoročnu pobjedu. Ja ne mislim. I radićemo na tome da za deset ili dvadeset godina referendumskim putem ostvarimo neku novu zajedničku državu zato što je naš cilj da živimo zajedno, a ne odvojeno”, rekao je Vučić tada.

Dvadeset godina kasnije, kao predsjednik Srbije, Vučić je odbio poziv da prisustvuje obilježavanju godišnjice nezavisnosti Crne Gore, obrazlažući da ne može da učestvuje u slavljenju čina koji je doživio kao odvajanje Crne Gore od Srbije.

„Inače sam dobio poziv da učestvujem u glamuroznoj proslavi otcjepljenja od moje Srbije. Naravno, u tome neću učestvovati. Srbiju volim najviše na svijetu i da slavim tako nešto bilo bi, kako bih vam rekao... bilo bi me sramota i pljunuo bih sebi i svom narodu u lice”, poručio je Vučić 14. maja 2026. godine.

Ove dvije izjave, razdvojene punih dvadeset godina, pokazuju da se u Vučićevom odnosu prema pitanju Srbije i Crne Gore nije dogodio zaokret, već da je riječ o dosljednom političkom stavu. Razlika je u funkciji i političkom kontekstu, jer je 2006. godine govorio kao opozicioni političar, a 2026. kao predsjednik Srbije. Ali osnovna poruka ostala je ista, razdvajanje Srbije i Crne Gore nije događaj koji on može da slavi.

Vučićeva pozicija, međutim, ne podrazumijeva negiranje postojanja Crne Gore kao države, već odbijanje da se politički i simbolički učestvuje u proslavi onoga što on smatra istorijskim razdvajanjem naroda i prostora koji su dugo bili upućeni jedni na druge. Upravo zato je njegov odgovor na poziv u Podgoricu više od diplomatske poruke i predstavlja politički stav o karakteru odnosa Srbije i Crne Gore, ali i lični odnos prema pitanju koje u srpskoj javnosti i dalje ima snažan emotivni naboj.

Dok se u regionu često mijenjaju politički rječnici u zavisnosti od okolnosti, Vučićeve izjave iz 2006. i 2026. godine ukazuju na kontinuitet jedne politike. Ona se temelji na uvjerenju da su Srbija i Crna Gora, bez obzira na državne granice, istorijski i narodno povezane, kao i na stavu da razdvajanje ne može biti predstavljeno kao zajednički praznik za sve one koji taj prostor doživljavaju kao jedinstvenu nacionalnu i duhovnu cjelinu.

Zato se i njegova najnovija izjava posmatra kao nastavak stava koji je izrekao još 2006. godine — da je prirodnije tražiti puteve zajedništva nego slaviti razdvajanje.