Razgovore o otvorenim pitanjima između Crne Gore i Hrvatske vodiće Ervin Ibrahimović, odnosno Ministarstvo vanjskih poslova, saopštio je sam ministar u emisiji Budimo budni, pitajte Vladu na TVCG, naglasivši da – kako je rekao – „niko drugi“ neće biti uključen u taj proces.

„Ministarstvo vanjskih poslova će voditi razgovore sa hrvatskim resorom vanjskih poslova, niko drugi“, poručio je Ibrahimović, kao da je javnost ikada i pomislila da bi se pregovori mogli voditi na nekom drugom mjestu – recimo u kafani, ili direktno u Zagrebu.

Na njegov prijedlog, ministar odbrane Dragan Krapović vodiće komisiju za školski brod „Jadran“, a sastav komisije biće, kako je navedeno, zajednički određen. Ibrahimović je izrazio uvjerenje da će se u narednom periodu sastati dvije strane i započeti razgovore, kao i da će biti formirana i komisija za razgraničenje, koja će biti u direktnoj nadležnosti MVP-a, ali uz učešće više resora.

Međutim, upravo tu počinje suština problema koji vlast uporno odbija da vidi – ili se pravi da ga ne vidi. Jer, u političkoj realnosti regiona, odluka da upravo Ibrahimović vodi razgovore sa Zagrebom djeluje približno logično kao da je zvanična Podgorica odlučila da Gordan Radman – ili bilo ko iz vrha hrvatske diplomatije – pregovara u ime Crne Gore sa Hrvatskom. Formalno ispravno, suštinski apsurdno.

Ibrahimović je u istoj emisiji govorio i o globalnim temama, osvrnuvši se na situaciju u vezi sa Grenlandom, ističući da su partneri Crne Gore i Sjedinjene Američke Države i Evropska unija.

„Očekujemo da imamo zajednički sadržalac, ne samo o Grenlandu, već o cjelokupnoj geopolitičkoj situaciji. Crna Gora neće biti daleko od onoga što naši strateški partneri rade“, rekao je Ibrahimović.

Drugim riječima, Podgorica će pažljivo pratiti šta veliki odluče – a što se tiče bilateralnih odnosa sa Hrvatskom, izgleda da je odlučila da u prvi plan stavi čovjeka čiji je politički profil u Zagrebu sve, samo ne neutralan. I upravo zato ova odluka više liči na diplomatski vic nego na ozbiljan državni potez.