Poslanica Pokreta Evropa sad, Jelena Nedović, stala je u odbranu svog partijskog druga Đola Lutovca, u tonu koji neodoljivo podsjeća na komunistička vremena kada su se „partijske drugarice i drugovi“ međusobno štitili bez obzira na stvarnost i odgovornost.

Nedović u svojoj izjavi tvrdi da Lutovac ima „integritet“ jer, kako kaže, nije došao da dijeli narod niti da ga vraća u prošlost, već da se bavi zakonima i pravdom. Prema njenim riječima, Lutovca ne zanimaju istorijske teme i rasprave o partizanima i četnicima, već „pogled unaprijed“.

Međutim, ovaj pokušaj branjenja neodbranjivog dobija dodatnu težinu u kontekstu napada na Srpsku pravoslavnu crkvu i mitropolita Metodija. Nedović je poručila da „uloga crkvenih lica nije da se bave politikom“ i pozvala vjerske velikodostojnike da „skinu odore ako žele u politički ring“. Tako je, direktno ili indirektno, upućena poruka Mitropolitu budimljansko-nikšićkom Metodiju, što se uklapa u širu matricu građanističkih krugova koji godinama vode kampanju protiv SPC.

Uz to, Nedovićev nastup nije usamljen. Radi se o širem političkom i medijskom frontu koji se podudara sa interesima domaćih centara moći van institucija, ali i sa stavovima zapadnih mentora. Ironija je u tome što upravo u tim zapadnim zemljama, koje njihovi učenici u Crnoj Gori ističu kao uzor, stoje podignuti spomenici Pavlu Đurišiću – čovjeku čije ime kod nas koriste kao simbol za „retrogradne snage“.

Dok u drugim državama razvijaju robotičku industriju i leteće automobile, kako je sama Nedović izjavila, njeni partijski drugovi i drugarice vraćaju se staroj komunističkoj retorici, braneći jedni druge i napadajući Crkvu kao najvažniju instituciju koja okuplja narod.

Umjesto da govori o odgovornosti i realnim problemima, ova izjava pokazuje jedino koliko su „građanisti“ odani ideološkom narativu koji se ne krije iza demokratije i „mirnog suživota“, već iza pokušaja da se nametne nova forma kontrole nad društvom i da se diskredituju oni koji imaju podršku naroda.