Ministarka prosvjete, nauke i inovacija Anđela Jakšić Stojanović objavila je na Fejsbuku da će Crna Gora u septembru, „u okviru Nedjelje klimatske akcije u Njujorku“, biti domaćin zvanične konferencije Ujedinjenih nacija o unapređenju unutrašnjeg kvaliteta vazduha – i to „zajedno sa Vitalikom Buterinom“ i „globalnim liderima zelene tehnologije“. Ambiciozno saopštenje, međutim, prati previše nepoznanica, ko je formalni organizator, pod čijim pokroviteljstvom se skup održava, šta je tačno crnogorski program, ko plaća i koji su mjerljivi ishodi za škole?

Prvo, nije jasno da li se radi o događaju u okviru Climate Week NYC – velike privatno-javne manifestacije koju organizuje Climate Group uz koordinaciju sa Gradom Njujorkom i u sjenci Generalne skupštine UN – ili o zvaničnom UN samitu. Climate Week nije konferencija kojom formalno upravlja UN sistem. Ujedinjene nacije tih dana vode posebne, zasebne skupove (npr. „Climate Ambition Summit“ u zgradi UN), što je bitna razlika koju Vlada duguje javnosti da precizira.

Drugo, ministarka kao partnera ističe Vitalika Buterina. Riječ je o rusko-kanadskom programeru, ko-osnivaču Ethereuma, koji se bavi blokčejn tehnologijama – a ne stručnjaku za kvalitet vazduha ili školsku infrastrukturu. Buterin je 2022. po predlogu tadašnjeg ministra finansija Milojka Spajića dobio crnogorsko državljanstvo u okviru pokušaja da se država pozicionira kao „kripto-hab“. Šta je, međutim, njegova konkretna uloga u projektu za škole, koje obaveze preuzima i kojim kompetencijama doprinosi – ostalo je bez odgovora.

Treće, ministarka najavljuje „nacionalnu akciju“ koja „kreće iz Pljevalja“, jednog od najzagađenijih gradova u Evropi. To je dobra polazna tačka ali bez plana je samo parola. Gdje je javno dostupna projektna dokumentacija? Da li postoji standard koji će škole dostići (npr. ciljne vrijednosti PM2.5 prema SZO), dinamika ugradnje pročišćivača i ventilacije, plan monitoringa (broj senzora po učionici, frekvencija mjerenja), obuka osoblja, kriterijumi nabavke i rokovi? Bez tih stavki, „povezivanje obrazovnog sistema s održivim inovacijama“ zvuči kao PR vježba pred septembar.

Četvrto, finansije. Da li su sredstva već obezbijeđena i iz kojih izvora (budžet, donacije, fondovi, sponzori)? Ako se nabavljaju uređaji za škole, da li je predviđen transparentan tender i kakvi su servisni troškovi narednih godina? Ko snosi odgovornost ako obećani standard „čistog vazduha u svakoj školi“ izostane?

Peto, status događaja. Ako je Crna Gora „domaćin“, očekivalo bi se da Ministarstvo objavi pozivno pismo organizatora, zvaničnu agendu, listu učesnika i institucija, te protokol partnerstva. Ako je u pitanju sporedni panel u okviru njujorške Klimatske nedjelje, javnost to tako treba i da čuje – bez zamjene teza o „zvaničnoj UN konferenciji“.

Ukratko, tema je ozbiljna i potrebna, posebno za djecu u zagađenim sredinama, ali ozbiljnost se ne mjeri objavama i fotografijama na društvenim mrežama sa „planetarnim influenserima“, nego dokumentima, rokovima i rezultatima. Tražimo od Ministarstva da bez odlaganja objavi:


  1. Ko tačno organizuje skup i pod čijim je pokroviteljstvom;

  2. detaljan plan za škole sa standardima, rokovima i budžetom;

  3. ugovor(e) i obaveze partnera, uključujući ulogu Vitalika Buterina;

  4. mehanizam javne nabavke i praćenja učinka u Pljevljima i ostalim opštinama.


Dok se to ne objavi, najava o „domaćinstvu UN konferencije“ i „spajanju obrazovanja i održivih inovacija“ ostaje – reklama bez garancija.