Potpredsjednik Vlade Crne Gore i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj boravio je protekle sedmice u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje se, prema vlastitom saopštenju, susreo sa generalnim direktorom FBI-ja Kašom Patelom i specijalnim izaslanikom bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, Ričardom Grenelom. Međutim, ono što je trebalo da bude signal diplomatske i ekonomske proaktivnosti, postalo je tema ozbiljne institucionalne nedoumice. Vlada Crne Gore, čiji je Đeljošaj visoki funkcioner, tvrdi da o njegovom putu nije znala apsolutno ništa.

Kabinet premijera Milojka Spajića u zvaničnom odgovoru saopštio je da "Vlada nije razmatrala platformu za posjetu potpredsjednika Nika Đeljošaja SAD-u", te da eventualni sastanci koje je imao "nisu realizovani po mandatu koji je dobio od Vlade" i kao takvi se tretiraju kao privatni.

„Generalni sekretarijat nije imao evidentirane troškove za eventualno službeno putovanje potpredsjednika“, navodi se u odgovoru kabineta premijera.

Bez saglasnosti, bez tragova, bez odgovora


Uprkos više puta upućenim pitanjima, Đeljošaj juče nije odgovarao na pozive ni poruke crnogorskih medija kako bi pojasnio u kojem svojstvu je boravio u Vašingtonu, zašto nije postojala vladina platforma za tu posjetu i na osnovu kojeg legitimiteta je govorio u ime crnogorske izvršne vlasti pred FBI-jem i američkim političkim strukturama. Vlada, kako tvrdi, nije znala s kim će se sastati, ni koje su bile teme razgovora.

Posebno je problematična tvrdnja Đeljošaja da je s direktorom FBI-ja razgovarao o privlačenju američkih investicija i strateškom značaju Crne Gore, imajući u vidu da FBI nije institucija koja se bavi ekonomskim pitanjima ili investicionim politikama.

„FBI ne razgovara o ekonomiji. Ne znamo u čijem je interesu obavljen taj sastanak“, poručio je visoki izvor iz Vlade za "Vijesti", insistirajući na anonimnosti.

Posjeta usred kontroverzne koncesije: politički i poslovni interes?


Đeljošajev iznenadni odlazak u SAD dolazi neposredno nakon burnog procesa dodjele koncesija za crnogorske aerodrome, gdje je kao predsjednik tenderske komisije bio direktno uključen u postupak koji su obilježile ozbiljne neregularnosti, dvije runde bodovanja, optužbe za opstrukciju, politički pritisci, te oštar javni sukob s IFC-jem – Međunarodnom finansijskom korporacijom koja je savjetovala Vladu.

Zanimljivo je da je na kraju kao najbolji ponuđač rangirana južnokorejska kompanija IIAC, iako je ranije bila eliminisana, što je otvorilo seriju kontroverzi. Đeljošaj je jedini od 13 članova komisije izdvojio mišljenje, tvrdeći da IFC favorizuje korejskog ponuđača, te od njih zatražio garanciju da će nadoknaditi eventualnu štetu po Crnu Goru.

U dijelu političke i poslovne javnosti sada se spekuliše da bi Đeljošajevi susreti u SAD mogli biti povezani sa interesima druge firme – luksemburško-američkog konzorcijuma CAAP, za koji se nezvanično tvrdi da je blizak krugovima oko Trumpove administracije i vlasnicima koncesije nad aerodromom u Tirani.

Pitanje odgovornosti i institucionalnog autoriteta


U situaciji kada visoki funkcioner izvršne vlasti obavlja međunarodne sastanke bez znanja i saglasnosti Vlade, postavlja se ključno pitanje – ko uopšte govori u ime države?

Ako je riječ o privatnoj posjeti, kako tvrdi Kabinet premijera, na osnovu čega su takvi sastanci organizovani na najvišem nivou američkih institucija? Ako, pak, nije riječ o privatnoj posjeti, onda Crna Gora ima ozbiljan problem institucionalne samovolje i narušavanja osnovnih principa diplomatske procedure.

Pored ugleda Crne Gore, dovedeno je u pitanje i povjerenje u koordinaciju unutar same Vlade.

Posjeta jednog od najviših državnih zvaničnika SAD-u – bez mandata, bez znanja Vlade i bez ikakvog traga u službenim dokumentima – nije samo protokolarno pitanje. To je test za ozbiljnost države. Ako institucije dozvole da se u ime države razgovara u stranim prijestonicama bez ikakvog ovlašćenja, onda je kriza institucionalnog autoriteta daleko dublja nego što izgleda. Crnoj Gori ne treba diplomacija u sivoj zoni.