Poslanik Demokrata Boris Bogdanović uputio je oštru poruku, poručivši da današnja tema u Crnoj Gori nisu ni zakoni, ni odluke, ni odbrane, „već mafija i oni koji su joj služili – komesari koji su znali i ćutali, generali koji su za novac dijelili ordenje, policajci koji su štitili klanove i komandiri koji su hapsili nevine, a kriminalce dočekivali salutiranjem“.
„Šta da radimo sa onima koji su u zemlju pustili Veljka Belivuka i Marka Miljkovića jer će ‘valjati za izbore’? Da ih pitamo kako su ih pustili ili da ih podsjetimo da su ih dočekivali sa počasnim pozdravom i unapređenjima? Šta sa onima koji su nosili policijske činove dok se policija pretvarala u špediciju mafije?“, upitao je Bogdanović.
Upozorio je da Crna Gora ne može ozdraviti dok se ne suoči s istinom i ne pohapsi one koji su, kako je rekao, „uniformu obukli da bi je prodali za koverat“.
„Država nije pala kad su došli kriminalci, nego kad su koverte ušle u kancelarije. Kad su zakletve pale pred stanovima, šleperima i klanovima. Kad je novac bio jači od Ustava, kad su roditelji plakali nad grobovima djece, a šefovi cijepali stranice iz dosijea. Kad je uniforma postala maska, a ne čast. A čast nije etiketa – to je trag koji ostane kad se ime skine sa uniforme“, naglasio je Bogdanović.
Posebno je ukazao na mrežu saučesnika unutar sistema:
„Govorim o onima koji su sa službenih telefona planirali likvidacije, o onima kojima nije smetalo što kriminalci zapošljavaju, unapređuju i komanduju. O onima koji su od Crne Gore pravili servis za kartele, a od policije dostavljačku službu mafije.“
Bogdanović je zaključio da je prvi put nastala panika kada je ta mreža počela da se razotkriva:
„Počelo je od advokata mafije, nastavilo se kroz portale, zatim hodnike institucija, a završilo u skupštinskim salama – sve pod geslom ‘ne dirajte naše’. A mi pitamo – čiji su oni? Jer sigurno nisu naši. Ne ovog naroda.“
