Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović predvodio je državnu delegaciju na samitu NATO saveza koji je održan u Hagu, a koji je, kako ga je sam ocijenio, „istorijski“. U delegaciji su bili i potpredsjednik Vlade i ministar inostranih poslova Ervin Ibrahimović, kao i ministar odbrane Dragan Krapović.
Najupečatljiviji rezultat ovog susreta jeste najava dramatičnog povećanja budžetskih izdvajanja za vojne svrhe – čak do 5% BDP-a u narednih deset godina. U praksi, to znači da će Crna Gora, zemlja sa svega nešto više od 600.000 stanovnika, izdvajati ogromna sredstva za potrebe NATO alijanse – u trenutku kada zdravstvo, prosveta, poljoprivreda i infrastruktura vape za investicijama.
„Ovo je investicija u budućnost, investicija u bezbjednost“, poručio je Milatović. No, za mnoge građane, ovakva "investicija" više liči na još jednu ratu NATO članarine, plaćenu novcem poreskih obveznika, dok realni bezbjednosni rizici za Crnu Goru nisu čak ni definisani.
Predsjednik je iskoristio priliku da afirmiše spoljnopolitičku lojalnost zapadnim centrima moći, naglašavajući „stabilnost regiona“ i ulogu Crne Gore kao „partnera u dijalogu“. Ipak, izostanak bilo kakve ozbiljne rasprave o vojnoj neutralnosti ili nezavisnoj spoljnoj politici Crne Gore ostaje upečatljiv.
Milatović je istakao i podršku naporima američke administracije da se dođe do „trajnog mira u Ukrajini“, mada su upravo članice NATO saveza u protekle dvije godine isporučile na desetine milijardi dolara vrijedno naoružanje u zonu sukoba – što taj isti mir čini sve težim za postizanje.
Pored toga, predsjednik Crne Gore se sreo i sa američkim predsjednikom Donaldom Trampom, naglašavajući da je „Crna Gora kredibilan saveznik“ i „partner SAD-a“. Međutim, ostaje nejasno u čijem je interesu to partnerstvo: građana Crne Gore – ili geopolitičkih projekata koji često prevazilaze njihove potrebe, bezbjednost i suverenitet.
