Dok se poslanik Milan Knežević samokritički prisjeća da ga je „nužda natjerala“ da bude dio vlasti, iz redova PES-a mu stiže utješni ton i to od samog Tihomira Dragaša, jednog od sve agresivnijih branitelja inače mlohavog i ideološki ispražnjenog koncepta „Evrope sad“.

„Želim da relaksiram gospodina Kneževića – većina će postojati i bez njega, kao i bez DPS-a“, poručuje Dragaš, glumeći političku samodovoljnost koja, po svemu sudeći, nije zasnovana na realnim brojkama, nego na vjeri u glasove viška koji još ne postoje.

Dragaš, u maniru vježbanja iz matematike za početnike, zamjera Kneževiću što je, pod teretom, kako kaže „senzacionalističkih saopštenja“, izgubio sposobnost sabiranja.

„Vaših nekoliko poslanika nije presudno“, kaže on, nadajući se da građani neće sabrati koliko je procenata podrške PES izgubio otkad je preuzeo kormilo države.

I dalje na talasu samouvjerenosti bez pokrića, Dragaš uvjerava javnost da je „proevropski kurs“ stabilan i otporan, baš kao što su stabilni i rezultati PES-a na terenu, stabilno u silaznoj putanji. Ako je i od PES-a, mnogo je.

„Nije dobro ništa raditi iz nužde“, zaključuje Dragaš, nesvjestan da upravo njegova partija, politički rečeno, više djeluje kao proizvod nužde, nego kao izbor građanske zrelosti.

Za kraj, možda bi gospodin Dragaš, prije nego što ponovo zauzme jastrebovski gard, trebalo da pogleda rezultate istraživanja, jer nije samo DNP taj koji je u „nuždi“. Malo skromnosti ne bi škodilo, bar koliko i jedna nova ideja u PES-ovom političkom praznom hodu.