Na još jednoj „telefonskoj sjednici“, formatu koji sve češće služi kao zamjena za institucionalni dijalog i transparentnost, Vlada Crne Gore uvela je novi set sankcija protiv Bjelorusije.

U kratkom i uobičajeno neinformativnom saopštenju, javnost je obaviještena da su mjere donesene „na osnovu saglasnosti većine članova“, bez javne rasprave, obrazloženja, pa čak i bez naznake o kakvim se konkretnim mjerama radi.

Pod izgovorom „umiješanosti Bjelorusije u agresiju Rusije na Ukrajinu“, crnogorska vlada je, kako stoji u saopštenju, doslovno prepisala odluke Savjeta Evropske unije i EU regulative, bez ikakve procjene šta takvi potezi znače za same građane Crne Gore i njene spoljnopolitičke prioritete.

Dok se vodeće evropske diplomatije ovih dana sve više bave sopstvenim interesima, tržištima, migracijom i geopolitičkim prilagođavanjem, u Podgorici se sankcije i dalje uvode „na slijepo“, iz VocAp aplikacije. Nije bilo riječi o ekonomskim posledicama, političkom smislu ovog poteza, niti o tome da li Crna Gora uopšte ima ikakve direktne odnose sa Bjelorusijom koje bi ovakva odluka mogla narušiti. A možda je i to poenta, da nema.

Interesantno je i da se ovakva odluka našla u paketu sa potpuno nepovezanim temama, poput izmjena statuta jednog regionalnog ronilačkog centra i imenovanja vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Valjda da sve prođe nezapaženo.

Umjesto samostalne, suverene i uravnotežene spoljne politike, Vlada Crne Gore nastavlja da se ponaša kao ekspozitura briselske birokratije, bez hrabrosti da makar pokuša da objasni građanima zašto se Crna Gora svrstava u tuđe konflikte. Ili se možda više i ne trudi. jer zna da je javnost oguglala na prazna saopštenja i još prazniju politiku.