Gdje je sada ona energija i onaj duh koji nas je vodio stazama naših svetaca. Uništiše je „mangupi u našim redovima“ kako to reče, jednom davno, doživotni predsjednik Jugoslavije. I ovaj naš ima , otprilike, iste apetite i za to koristi sve one već viđene metode.
A mi nasjedosmo kao…
Povjerovasmo onima kojima to nijesmo smjeli, dadosmo im vlast da bi oni, onako neznaveni, umislili da su bogom dani da nas predvode. Prazni na svim poljima, instruisani u stranim ambasadama, umisliše da su državnici i političari. E pa, političari možda i jesu ali su daleko od državnika. Za to treba mnogo više od onoga što oni posjeduju. Bez „borbe“ nas izručiše u ruke Milovih satelita da nam opet kroje kapu po njihovoj mjeri.
Ova Vlada je pala onog momenta kada je izglasana. Nije izabrana voljom naroda i nisu se Raško, Draginja, Ranjo i društvo radovali tridesetog avgusta, već mi. Što sada ćutimo ne znači da se oni sada mogu radovati. Svoj legalitet i legitimet, gospodo iz Vlade, gradite na izborima. Jednostavno, ne ide drugačije. Demokratija je to.
I da, na kraju. Ne idite odmah đonom, glumite bar malo. Možda vas nećemo prokužiti.
